Upoznajmo pjesnika Adisa Ahmethodžića

Adis Ahmethodžić je dvadesetsedmogodišnjak iz Sarajeva, koji svoju ljubav usmjerava ka pisanoj riječi, pozorištu i elektrotehnici. Nedavno se na književnoj sceni predstavio sa svojom zbirkom pjesama Sarajevski John Doe, pa pročitajmo šta nam to Adis kaže o svom radu. 


17359293 732081773618718 3976121869796167939 o

Razgovarala: Nejra Čehajić, STUDOMAT.ba

Advertisements

Možete li nam reći nešto više o sebi?

Ukratko, prosječan momak iz Sarajeva. Ovih sam 27 godina potrošio na sticanje zvanja magistra elektrotehnike, u toj struci počeo da radim i od toga živim, a negdje sam usput eto razvio naviku da zapisujem ono što mislim i osjećam, ne bi li tako bolje vodio računa o životu. U zadnje se vrijeme malo bavim i pozorištem, a jedina neprežaljena umjetnost mi je muzika – za nju nikad nisam imao pravu vještinu i talenat, pa je sve ostalo na opsesivnom preslušavanju svega i svačega.

Kada ste otkrili svoj talenat za pisanje? Sjećate li se svoje prve napisane pjesme?

Kroz srednju je školu prvi put zamirisala ideja da bih mogao nekad nešto i mimo zadataka na časovima bosanskog da zapisujem. Nisam, doduše, nikada sebe shvatio ozbiljno u tom nakanu ali sam ipak počeo, što kažu, za svoju dušu da pišem. Ne sjećam se prve napisane pjesme ali se sjećam jedne od prvih kratkih priča. To je djelo koje svake godine iznova pišem, a posvećeno je mom bratu i njegovoj borbi sa gubitkom vida.

Šta je osnovna motivacija i zbog čega pišete?

Pišem jer pisanje čini da se osjećam bolje. Nema tu nekog većeg ideala ili zamisli da će moja djela da traju u godinama nakon mene. Za takvo nešto bi mi ipak trebalo mnogo više uspjeha i rezultata nego li ih sad imam, pa je za sada to zaista čisti užitak i potreba da promišljam stvari koje me okružuju.

Gdje žanrovski pripada Vaša poezija? Da li u svojoj poeziji ispreplićete subjektivni i objektivni narativ?

Moj prijatelj i urednik moje prve zbirke poezije, Miroslav Pilj, nazvao je moja djela lirskom prozom. U nekoj mjeri se i slažem s njim, to su životne priče i osjećaji zapisani direktno i jednostavno, onako kako ih čovjek doživi. Nikad, doduše, nisam bio fan žanrova niti bih mogao odabrati jednu posudu u koju smještam svoja djela, ali svakako smatram da ni jedna umjetnost ne može biti ništa drugo do subjektivan doživljaj života.

Uparvo ste završili sa svojom zbirkom poezije. Možete li nam reći nešto više o ˝Sarajevski John Doe˝?

Tu zbirku čini sedamdesetak pjesama odabranih sa istoimenog bloga koji živi već nekih tri godine. Knjiga je jednostavna, bliska običnom čovjeku. Nema iza nje neke velike produkcije niti čitavog tima ljudi koji je to sve pažljivo sređivao i utezao. Prosto sam sjeo sam i sastavio djelo na običnoj bijeloj podlozi i uz pomoć par prijatelja proveo te sitne procedure izdavanja. Sve što je zatim uslijedilo sa prodajom i odjekom te knjige van je svakih mojih očekivanja.

43788229 2209002396090936 5381635837689593856 o

Advertisements

U čemu/kome pronalazite inspiraciju?

U nespretnosti života, u onom emotivnom talogu kojeg ljudi i životne situacije ostavljaju u nama. Negdje sam rekao da je pisanje moj najbolji psiholog, i već je odavno iz hobija i ideje preraslo u svakodnevnu potrebu.

Koji žanr najviše volite čitati? Koji je vaš omiljeni pisac?

Volim čitati kratke priče, a svoje sam prve napisao po uzoru na Daria Džamonju. U poeziji, Arsen Dedić suvereno vlada na svim mojim listama.

Šta dalje možemo očekivati od Vas? Da li već radite na nekoj novoj zbirci?

Sada sam se malo okrenuo pozorištu pa ću iskoristiti ovaj intervju kao najavu i reći da 16.02.2019. u prostorijama RKUD Proleter u Sarajevu, dramski studio „Pro Teatar“ postavlja predstavu „Važan je stil“, u kojoj i ja igram jednu od uloga. Rađena je po tekstu Raymond Keno-a, a režiju potpisuje Miroslav Pilj, pa Vas pozivam da nam dođete. Ulaz je besplatan a predstava počinje u 19:00 sati.

Nova promocija zbirke poezije je 13.02. u Zenici a što se novih djela tiče, zbirka kratkih priča je već dobro zagazila u pisanje i planiram je izdati krajem ove godine. Pišem još par stvari koje se tiču pozorišta i kratkog filma ali ne bih da preuranim sa najavama. Vrijeme će pokazati koliko ću toga uspjeti da napravim.

Da li sebe u budućnosti vidite kao pjesnika ili ćete se ipak posvetiti nečem drugom?

Sigurno da ću nastaviti pisati poeziju, a planiram se baviti i kratkom pričom i pozorištem. Šta će od toga najviše uzeti maha, zavisit će od toga kako život posloži karte.

Da li smatrate da danas mladi čitaju dovoljno? Da znaju prepoznati ˝pravu književnost˝?

Ima ih mnogo koji čitaju, u to sam se uvjerio kroz godine rada na blogu, a ima ih i mnogo koji svoja interesovanja pronalaze na drugim mjestima. Sve je to uredu, dok god slijedimo ono što nas ispunjava. Ne moraju svi voljeti književnost niti je sva mudrost svijeta sročena u njoj.

(Nejra Čehajić/STUDOMAT.ba)