Koračajte stepenicama uspjeha: Upoznajte mladu i uspješnu Nadinu Tanović

U današnjem članku imat ćete priliku upoznati Nadinu Tanović, studenticu prve godine master studija i PR menadžericu Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu. Njen životni moto je: Biti dobar čovjek je najvažnija titula koju čovjek može posjedovati!

21.11.2018.

Razgovarao: Nidal Čaušević, STUDOMAT.ba

U našem okruženju se nalazi mnogo mladih uspiješnih ljudi, ali malo ko ih prepozna i da im mogućnost da pokažu svoje kvalitete i znanje, ali Nadina Tanović zahvaljući svom radu i angažmanu na različitim poljima se izborila sa svim preprekama i upravo dokazala da se rad i trud na kraju najviše isplate.

Život piše priče, a životna priča Nadine Tanović je počela 17. marta 1997. godine u glavnom gradu Bosne i Hercegovine, u Sarajevu. Od osnovne škole “Fatima Gunić” i Osnovne muzičke škole Ilidža, preko Srednje ekonomske škole u Sarajevu do Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, Nadina gradi svoj životni put.

S obzirom da je početak akademske godine za mnoge brucoše bio poprilično stresan, a vi ste upravo prošli kroz taj period, možete li ukratko za naše čitatelje opisati vaš prvi dan fakulteta, naravno ukoliko se sjećate jer ste i vi sigurno bili pod velikim pritiskom i emocijama?

Uvijek se radujem novim počecima. Za prvi dan fakulteta odabrala sam neke nove “krpice” i zajedno sa drugaricom Elmom hrabro krenula na Fakultet koji ima moto “Odluka koja mijenja život.” Sada kada već imam diplomu tog Fakulteta, sa sigurnošću tvrdim da moto zaista odgovara ovoj instituciji. Prvi dan zasigurno će još dugo ostati u mom sjećanju. Prvo predavanje bilo je iz predmeta Poslovno pravo. Prije početka predavanja prve lekcije, tadašnji dekan Ekonomskog fakulteta u Sarajevu, prof. dr. Željko Šain nam se obratio zajedno sa predstavnicima svake službe Fakulteta. Lagala bih vam kada bih rekla da me nisu uplašili novi pojmovi: semestar, parcijala, elektronske kartice, elektronske knjige, itd. No, ono zbog čega je moj strah gotovo nestao jesu novi ljudi koje sam upoznala na Fakultetu.

Odakle životni poziv baš za ovim fakultetom? Da li ste se tokom svog studija susretali s različitim “problemima” vezanim za fakultet i njegove obaveze?

Dolazim iz porodice iz koje je skoro svaki član diplomirani pravnik i/ili rade u toj oblasti. S tim u vezi, veliki je šok bila moja odluka da moj životni poziv nije Pravo nego Ekonomija. Sebe smatram veoma kreativnom osobom. Moje najbliže društvo me često zove po nadimku “Fiksi”, a on je nastao na osnovu mojih konstantnih “fiks” ideja. Iz tog razloga sam odabrala Ekonomiju. Nije sve u ekonomiji, al’ je ekonomija u svemu. Ne volim da govorim da sam se suočavala sa “problemima”, već sam više na njih gledala kao na “izazove”. Najveći izazovi su mi bili kako naučiti time-management, odnosno kako na najbolji način rasporediti svoje vrijeme i uskladiti kako privatne, tako i školske obaveze. Profesor Kasim Tatić je jednom prilikom rekao „ Dan traje 24 sata. Osim ukoliko se ne probudite sat vremena ranije.“, od tada pokušavam uskladiti sve što želim ostvariti dan za danom.

Tokom studiranja niste se samo fokusirali na učenje, možete li nam reći na kojim ste to poljima proširivali svoje znanje i gradili iskustva, te nizali uspjehe?

Smatram da je Fakultet odlična platforma za usavršavanje.  Što se tiče fokusiranja na bitne stvari, smatram da kada dođu ispiti i ispitna sedmica, fokus svakako mora biti na učenju i polaganju ispita. Međutim, sam Fakultet mi nije mogao dovoljno nadomjestiti želju za mojim napredovanjem, učenjem i sticanjem novih vještina i znanja.  Svoje prvo iskustvo sam počela sa najvećom omladinskom organizacijom AIESEC, koja ima sjedište na mom Fakultetu. Možete i zamisliti kako sam samo bila važna sama sebi kada sam postala član Izvršnog odbora AIESEC-a Bosne i Hercegovine za Sarajevo.

Ta „titula“ mi nije toliko važna koliko mi je važna i draga činjenica da sam bila dio ove organizacije. Organizacija koja pruža iskustva, slobodu za samorazvojem, ali i priliku za upoznavanjem novih ljudi i ostvarivanjem poslovnih kontakata.Nakon što sam 2 godine provela u AIESEC-u, moje naredno iskustvo je bilo u organizacionom timu najveće konferencije za mlade CEO High School 2018. Međutim, pored tih obaveza smatrala sam da se moram još ozbiljnije pripremati za tržište rada. S tim u vezi, aplicirala sam za poziciju saradnika u Uredu za odnose s javnošću Ekonomskog fakulteta u Sarajevu. Od tada mogu reći da je počela moja ozbiljna gradnja pravog životnog puta.

Studentski život i slobodno vrijeme studenata se ne može uporediti sa slobodnim vremenom kada smo bili u srednjoj školi. Kako vi iskorištavate svoje slobodno vrijeme i da li postoji neki savjet za druge studente?[

Najvažnije je biti sretan. Veoma sam druželjubiva i svoje slobodno vrijeme najviše volim provoditi s porodicom i prijateljima. To me čini sretnom. Kafe i druženja su upravo „ispušni ventil“ koji svaki student mora da ima kako bi na adekvatan način se oslobodio od stresa proizvedenog u pripremanju ispita. Najvažnije je imati balans. Sve se može stići, ukoliko ste dovoljno spremni da dobro rasporedite svoje vrijeme.

Da li je za vas značajno angažovanje studenta van okvira fakulteta, različita volontiranja i druge aktivnosti koje se nude studentima?

Upravo tu se pojavljuje teza „Formalno ili neformalno obrazovanje“. Smatram da u toj tezi riječ „ili“ moramo zamijeniti sa „i“. Diploma i sticanje „papira“ koji dokazuje stepen vašeg obrazovanja je tek prvi korak koji je važan u vašem samorazvoju. Morate pronalaziti načina da svoje znanje svakodnevno širite. Volontiranje jeste besplatno, ali nije džabe. Kroz volontiranje stekla sam nešto vrijednije od novca, a to su – kontakti. Nakon dugogodišnjeg volontiranja jednostavno shvatite kolika je zapravo vaša vrijednost na tržištu rada i da li ste uopće spremni za isto.

Bliže se ispiti, mnogi studenti imaju tremu i suočavaju se različitim neugodnostima, a vi ste prošli kroz sve to, možete li nam dati nekoliko savjeta kako da se studenti riješe treme i straha pred ispite?

Lagala bih kada bih rekla da apsolutno nikad nisam imala straha. Međutim, ono što je meni pomoglo jeste moj stav koji sam postavila odmah na prvoj godini studija. Moj stav prilikom polaganja ispita je bio slijedeći: „Nadina. Ovo je tvoje obrazovanje. Ovaj papir je samo testiranje određivanja nivoa tvog dosadašnjeg znanja. Profesori su kolege koji žele da pomognu da nivo bude sve viši i viši. Nema mjesta za strah, samo za napredak.“ Drago mi bi bilo ukoliko upravo ovaj stav primijeni još studenata i pomogne pri prolasku kroz fakultetsko iskustvo.

Važite za jednu pozitivnu osobu koja drugim ljudima uljepšava dane, dajete najbolje savijete i u svemu pokušavate izvući ono najbolje, da li je upravo taj pozitivazam imao i presudan značaj  na vaš dosadašnji uspjeh?

Hvala Nidale mnogo na takvom opisu. Jednostavno, volim pomagati ljudima. Riječ nafaka u Bosanskom jeziku ima veličanstveno značenje. Svoju životnu filozofiju baziram na tome da – moja nafaka je samo moja. Ukoliko nekome pomognem smatram da to nikada ne može smanjiti moju nafaku, niti da mi je može neko ukrasti. Vjera ima ogromnog utjecaja u mom životu. Biti dobar čovjek je najvažnija titula koju moramo braniti cijeli život. Zašto negativno gledanje na svijet, kad može pozitivno? Zašto suze, kad može osmijeh? Mnogo toga želimo promijeniti, a ne shvatamo da jedina stvar na koju možemo utjecati direktno smo mi sami.

Možete li sa nama podijeliti neku pozitivnu priču ili anegdotu tokom vremana posvećenog studiranju?

Da, bilo ih je doista mnogo. Priča koju ću spomenuti jeste „kruna“ mog studiranja. Pričam o odbrani svog diplomskog rada. Iako je sve bilo spremno te je dobivanje diplome Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu zahtijevalo samo još taj jedan korak, zbog privatnih i poslovnih obaveza odbrana diplomskog rada stigla je na red tek 24. septembra ove godine. To je ubjedljivo moj najveći uspjeh. Tog dana sam stekla prvu zvaničnu poslovnu titulu, a to je bečelor Menadžmenta. Međutim, ono što me je najviše činilo sretnom tog dana su ljudi koji su prisustvovali javnoj odbrani mog diplomskog rada na temu „Intrapreduzetništvo u projektnog tipa u obrazovnim institucijama“. Oni su zapravo moj uspjeh. Od mame Amre, tate Fuada, sestre Ene, najbolje prijateljice Mehridžane i ostalih prijatelja i članova moje obitelji. Oni predstavljaju moje najveće bogatstvo i čine moju pozitivnu životnu priču. Taj dan ću pamtiti do kraja života.

I za sami kraj šta imate poručiti čitateljima našeg portala, uz nadu da ćemo opet našim čitateljima omogućiti još jedan intervju sa vama i nastaviti saradnju?

Prvenstveno zahvaljujem na interesovanju za obavljanje intervjua. Mnogo me motiviše vaš rad i pruža nadu da svi zajedno gradimo bolju poslovnu „klimu“  u našoj domovini. Nadam se da ćemo u budućnosti sve više i više imati priliku čitati i slušati priče mladih osoba koji žele unaprijediti stanje u Bosni i Hercegovini. Završila bih sa stihom našeg najboljeg bosanskohercegovačkog pjevača i tekstopisca Dine Merlina: „Radi samo što ti srce kaže“. Hvala još jednom.“

(Nidal Čaušević / STUDOMAT.ba)


Sviđa ti se objava? Podijeli je sa prijateljima!

Nidal Čaušević
Student Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu. Svoj fokus i pažnju usmjeravam na čitanje, pisanje, novinarstvo i ekonomiju.