Univerzitetski profesor iz BiH: Isplati li se trud i ulaganje kada ćete biti marginalizirani s minimalnom platom?

Put do postanka redovnog profesora je dug i mukotrpan, uz ugovore na određeno vrijeme za svako izborno razdoblje.


Ilustracija: STUDOMAT
Ilustracija: STUDOMAT

 – Teško je s odmakom od ovoliko godina ići negdje u nešto novo. Mi smo puno uložili i puno se odrekli za ovo znanje da bismo se vraćali na nešto što bismo mogli raditi samo sa završenim fakultetom. Odricali smo se za znanje i rad u visokom obrazovanju, govori o položaju profesora na fakultetima Sveučilišta u Mostaru za Bljesak.info uposlenik jednog od njih, čije ime niti fakultet radi zaštite nećemo navoditi.

Jednosatni štrajk upozorenja održan je nedavno na Fakultetu građevinarstva, arhitekture i geodezije kako bi se ukazali na izuzetno loš položaj u kojem se nalaze njegovi uposlenici, na dugogodišnju diskriminaciju koja se ogleda u neujednačenosti plata za sve uposlenike Sveučilišta u Mostaru.

Iako se štrajk održao samo na ovom fakultetu, profesor objašnjava situacija nije bolja niti na drugim fakultetima, ističe svi su suočeni s diskriminacijom samo ne smiju svi fakulteti javno izlaziti s tim. Naime razlog diskriminacije najviše leži u tome što na Sveučilištu ne postoji pravedna i transparentna podjela financijskih sredstava po fakultetima, prvenstveno u kontekstu jednakih plata i drugih naknada kojim bi svi uposlenici na razini Sveučilišta za isti posao imali iste plate, naknade i druga primanja.

 – Ova diskriminacija rezultat je neprovedbe financijske integracije Sveučilišta u Mostaru, na koju se čeka već godina. Nije određena zajednička vrijednost osnovice boda po kojem se obračunavaju plaće za sve djelatnike Sveučilišta Zbog toga se stvara situacija gdje na pojedinim fakultetima razlika u plaćama iznosi i do 1 000 KM u istim zvanjima, objašnjava.

Najlakše bi bilo otići

Ističe da bi najlakše bilo otići i naći neki bolje plaćen posao, ali osobno je puno uloženo u ovo znanje – 20 godina rada, odricanja i osobnog financijskog ulaganja. Ističe, put do postanka redovnog profesora je dug i mukotrpan, uz ugovore na određeno vrijeme za svako izborno razdoblje. Naime, da biste došli do zvanja redovnog profesora potrebno je prvo provesti četiri godine na poziciji asistenta, zatim 4 do 5 godina kao viši asistent, 5 godina na mjestu docenta i 6 godina na poziciji vanrednog profesora.

Sve te godine svojim financijskim sredstvima između ostaloga, objavljivati znanstvene radove, knjige, sudjelovati na znanstvenim skupovima, obrazovati se da biste došli do mogućnosti da postanete redovni profesor i tek tada dođete do ugovora na neodređeno.

 – Potrebno je minimalno 20 godina da dobijete redovnog profesora ako se idealno poslože stvari – da ne ide na bolovanja, porodiljsko, da ima dostupan doktorski studij, da ima financijska sredstva za druge uvjete da ne gubi vrijeme oko izbora (obično se izgubi u proceduri oko svakog izbora od 6 mjeseci do godinu dana) u izbornim procesima koji su dugotrajni i na razini katedre, pa Vijeća i tek Senata kao konačne potvrde izbora u svako zvanje, objašnjava profesor.

Koliko studenata toliko i plate

Pita se isplati li se toliki trud i ulaganje u obrazovanje kada ćete biti marginalizirani s najnepovoljnijim ugovor o radu na određeno vrijeme s minimalnom platom, a trebate biti nositelji stabilnosti države, obrazovanja mladih i temeljem svih društvenih promjena.

Nažalost, objašnjava, danas se finansiranje uposlenika fakulteta najviše svodi na školarine, pa koliko imate studenata toliku imate i platu, ali i kvalitetu kadra što je, smatra profesor, diskriminatorno, jer svi fakulteti nemaju niti jednak broj studenata niti jednak broj zaposlenog osoblja.

 – Nisu svi studiji masovni, niti mogu biti. Ne možemo mi sada degradirati neki fakultet koji nema veliki broj studenata jer on u biti nigdje nema veliki broj studenata, a jako je bitan zbog opstojnost poput Farmaceutskog fakulteta ili Glazbene akademije. Smatram da općenito zbog ovog načina financiranja fakulteta školarinama u Sveučilište gubi javni karakter, objašnjava.

Ističe, Sveučilište u Mostaru stalno pooštrava uvjete za školovanje svoga kadra kopirajući europske standarde, ali im nikako ne pruža te standarde. Edukacije, školovanja, izdavanja knjiga ostaju samo za one koji imaju dovoljna financijska sredstva za to. Sudeći prema buntu koji se događa na fakultetu, sve je manje onih koji si to mogu priuštiti.

Bunt na fakultetu

Već duže vrijeme u javnosti izlaze informacije kako se stvarno stanje na Sveučilištu ne podudara s percepcijom koja vlada u javnosti. Loša financijska situaciju zbog izuzetno niskih plata kao i drugih naknada koje uposlenici ne dobivaju, nema osiguranih sredstava za znanstveno-istraživački rad te financijski pritisak kojem su izloženi studenti Sveučilišta u Mostaru i njihove porodice samo su neki od primjera koji navode organizatori protesta, a koji su doveli uposlenike ovog sveučilišta u ovu situaciju.

Ističe se kako je studirati na Sveučilištu u Mostaru danas postalo preskupo za studente i njihove porodice, a Sveučilište ovakvim načinom financiranja postalo privatno nalik na trgovačko društvo.

Uposlenici Agronomskog fakulteta podržali štrajk na SUM-u