Austrijski psihijatar Viktor Frankl napisao je psihološke memoare pod nazivom “Zašto se niste ubili”. Kroz lična i iskustva drugih logoraša Aušvica predstavio je svoju teoriju logoterapije po kojoj je smisao, a ne uspjeh ili sreća, sila koja pokreće ljudski život.

On piše: „Život ne čine okolnosti nepodnošljivim, već nedostatak smisla i svrhe“.

Frankl čvrsto vjeruje da se ljudski duh može podići iznad okolnosti koje je nemoguće i zamisliti.

– Kada više ne možemo da promijenimo situaciju, izazvani smo da promijenimo sebe.

Logoterapija se manje bavi prošlošću i ispitivanjem svijesti, ona je okrenuta budućnosti i smislu sopstvenog života prema kome se treba usmjeravati. Na pitanje, šta je smisao života, on odgovara:

– Životni smisao se razlikuje od čovjeka do čovjeka, iz dana u dan, iz sata u sat. Zato i nije tako važan opšti smisao života, koliko specifičan smisao života u datom trenutku. Postaviti tako uopšteno pitanje bilo bi kao da pitamo šahovskog majstora koji je šahovski potez najbolji na svijetu. Jednostavno, nema najboljeg, ili čak dobrog, poteza koji ne bi zavisio od situacije u igri i od osobina protivnika.

Lekcije koje je Viktor Frankl naučio na težak način zvuče jednostavno i u tome je njihova ljepota.