Autor: Jasna Bulajić-Stepanović, psiholog-psihoterapeut, psiholog Mense Srbije, jasnab@mensa.rs
Da li je zaista vremena sve manje ili smo zaboravili na prioritete, pa vrijeme trošimo na stvari za koje mislimo da su važne, a u stvari nisu?
GLEDAJ STUDOMAT.TV
TVoj vodič kroz studentski život!
Koliko je svijet virtuelnog ušao u naše živote i promijenio način na koji sve doživljavamo?
Koliko navike i osjećanje odgovornosti upravljaju našim životima i šta učiniti da se probudi kreativnost i zadovoljstvo?
Motivacija je ključna za sve aktivnosti: ako čovjek nešto želi nađe način, a ako ne želi nađe izgovor.
Nezadovoljstvo životom i gutači vremena
Skoncentrišite se u mislima na sljedeću sedmicu…a zatim nabrojte šta vas sve čeka i definišite prioritete. Analizirajte napisano i razmislite koliko se vaš svakodnevni život zasniva na rečenicama koje počinju sa „moram da…“, „treba da…“, a koliko je malo onih sa „prija mi…“ i „jedva čekam da…“.
Zatim na drugom papiru navedite sa kime biste, kako i na koji način proveli slobodno vrijeme, kao i koliko je minimalno vremena potrebno za te prijatne aktivnosti i druženja. Nekoliko dana zapisujte koliko sati trošite na TV, kompjuter i mobilni, taj spisak uporedite sa prethodna dva i biće jasno koji su vaši najveći „gutači“ vremena.
Budite iskreni prema sebi i razmislite najprije šta želite, šta vas ispunjava a zatim šta vas sprječava da to i ostvarite. Da li vam je teško da započnete nešto pa odlažete promjene ili sve volite da uradite temeljno, pa ako nema pripreme onda odustanete? Ako ste usamljeni i u društvu, većinu stvari radite zato što morate a ne zato što to želite zapitajte se da li ste postali rob sopstvenih navika?
Razmislite koliko vremena potrošite na površna i virtuelna „prijateljstva“, a koga možete pozvati u pola noći kada je to potrebno. Da bi se prijateljstva održala potrebno je na njima raditi, isto kao kada je u pitanju partnerska veza.
Nije dovoljno razmjenjivati slike, bolje je umjesto njih što češće vidjeti se uživo sa dragim osobama, na kafi koja ne zahtijeva velika finansijska sredstva a takvom vrstom razmjene mnogo se dobija. Taj ritual koji predstavlja poziv na razgovor je dobro sačuvati kao staru, dobru naviku, to je nešto što našim ljudima u inostranstvu najviše nedostaje.
Sa promjenama treba početi odmah
Ne čekajte neki poseban datum da biste promijenili stvari koje dugo odlažete i koje vam ne prijaju, sa promjenama treba početi odmah i nagraditi sebe svaki put zbog toga. Većina obično kao izgovor navodi manjak finansijskih sredstava, pri čemu su mnoge zanimljive stvari skoro ili potpuno besplatne, zahtjevaju samo malo vremena i dobru volju.
Generalno gledano, slobodno vrijeme treba da bude suprotno od vremena provedenog na poslu:
- ako je u pitanju težak fizički rad na poslu slobodno vrijeme treba da se bazira na opuštanju, čitanju i sl.; ako je na poslu štoperica veoma važna, slobodne aktivnosti treba da budu takve da vrijeme postane nebitan faktor (npr. pecanje);
- ako je posao intelektualno zahtjevan, poželjno je da hobi bude zasnovan na fizičkoj aktivnosti; ako je posao zasnovan na komunikaciji, svakodnevnom susretanju sa velikim brojem ljudi, obično se bira hobi koji pomaže povratak sebi i introspekciju;
- ako je radno mjesto ograničeno na dugogodišnju komunikaciju sa malim brojem ljudi, poželjno je češće mijenjati hobi koji će puniti baterije i zadovoljiti prirodnu radoznalost.
Sve je stvar izbora i ličnih afiniteta, postoje životne faze u kojima ljudi žele da probaju nešto drugačije, u kojima su puni energije, za razliku od onih u kojima im prija da rade sve što je poznato, na šta su navikli, kada ne žele ništa novo. Važno je pratiti sebe i živjeti u skladu sa stvarnim potrebama, a ne onim što je nametnuto i socijalno poželjno.
Sprovedite u djelo sitne, svakodnevne odluke
Nije dobro praviti velike planove jer od pojačane motivacije ljudi obično „sagore“, odustanu prije početka. Neka to budu sitne, svakodnevne odluke koje ćete sprovesti u djelo, bitna je upornost i strpljenje. Kako to obično volimo da kažem: „Možda je to mali korak za čovječanstvo, ali veliki za vas“. Uradite nešto za sebe i svoje najbliže i dobar osjećaj je zagarantovan. Ako ste usamljeni, ako ste se povukli od drugi, a čini vam se da nemate snage za nova poznanstva, budite svjesni činjenice da vam niko neće tek tako zakucati na vrata i da morate izaći iz sopstvene ljušture koja naizgled štiti, ali istovremeno sprječava da budete zadovoljni.
Isključite razne „društvene mreže“ i okrenite se realnom životu i ljudima, pravoj komunikaciji a ne virtuelnoj. U prvo vrijeme ćete u tom slučaju osjetiti sve simptome bolesti zavisnosti, ali izdržite i vidjećete kako je život pun iznenađenja i lijepih dešavanja. Možda ćete primijetiti nekog isto tako usamljenog u svom najbližem okruženju, koga niste primjećivali zagledani u ekran i sa slušalicama na ušima.
Kao što je rekao Ivo Andrić: “Čudno je kako nam je malo potrebno da budemo sretni, a još čudnije kako nam to malo nedostaje.”