“Veliki broj mladih ne radi ništa po pitanju sebe i svoje budućnosti”

Timur Sijarić rođen je 1990. godine u Sarajevu. Pionir je saksofona u Sarajevu i u Bosni i Hercegovini, gdje je bio prvi učenik saksofona na Nižoj, odnosno Srednjoj muzičkoj školi u Sarajevu, te prvi student saksofona novoosnovane klase na Muzičkoj akademiji Sarajevo, u klasi istaknutog zagrebačkog saksofoniste i pedagoga, prof. Dragana Sremca.

08.09.2013.

Timur Sijarić rođen je 1990. godine u Sarajevu. Pionir je saksofona u Sarajevu i u Bosni i  Hercegovini, gdje je bio prvi učenik saksofona na Nižoj, odnosno Srednjoj muzičkoj školi u Sarajevu, te prvi student saksofona novoosnovane klase na Muzičkoj akademiji Sarajevo, u klasi istaknutog zagrebačkog saksofoniste i pedagoga, prof. Dragana Sremca.

Razgovarala: Hana Tiro, STUDOMAT.ba

Foto: Amer Kapetanović
Foto: Amer Kapetanović

Svoj studij nastavlja na Konservatorium Wien Privatuniversität 2010. godine u internacionalnoj klasi prof. Lars Mlekusch-a u Beču. Proveo je godinu dana usavršavajući se kod jednog od najpriznatijih saksofonista u Nizozemskoj, Johana van der Lindena. Kao solista i član kamernih sastava nastupao je širom Europe i SAD, te je dobitnik mnogih nacionalnih i internacionalnih takmičenja i stipendija.

Svoj studij je proširio sudjelujući na majstorskim tečajima sa najznamenitijim izvođačima i pedagozima koncertnog saksofona, kao i seminarima i radionicama elektronske muzike, te muzike svijeta i našeg vremena. Sudjelovao je u brojnim interdisciplinarnim projektima, te je do sada imao dvije internacionalne solo turneje.

Pomoću studija na daljinu (Distance Learning), Timur Sijarić je i student Menadžmenta na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu.

Da počnemo jednim uvodnim pitanjem na koje bi odgovorio i kao student i kao umjetnik. Šta te je prvenstveno privuklo studiranju u inostranstvu?

Na svoj poziv gledam jako ozbiljno i uvijek sam imao određenu viziju, odnosno ideju ‘šta’ i ‘kako’ želim da postignem i čemu zapravo stremim. Pored toga, pokušavam da imam dualni, skoro polarni pristup tim idejama: makro&mikro viđenje te ideje, ili apstraktni (npr. sanjarski) i plasticni (npr. egzistencijalni) ‘ugao’ iste. Svoj instrument i moje bavljenje istim vidim kao moj lični glas i umjetnički izraz, koji u svakom trenutku iziskuje stalno istraživanje, te neumorni rad i ono najvažnije, ljubav.  Kada se nađete u situaciji da se jednom od tih elemenata ne možete dovoljno posvetiti ili vas nesto sprječava u tome, vaše vizije, odnosno ideje su u opasnosti, a sa njima i vaše postojanje kao individue koja stvara. To je za mene bio najveći razlog za odlazak u inostranstvo. Konkretno, mene jako interesuje moderna i eksperimentalna muzika, te trenutno u Beču studiram sa jednim od najznačajnih saksofonista čiji je fokus upravo ovaj žanr.

Šta misliš o obrazovnom sistemu, kao i sistemu vrijednosti u BiH. Da li te i ono motivisalo da potražiš svoju budućnost van iste?

Moje mišljenje o obrazovnom sistemu sa jedne već povijesne distance (smijeh) je vrlo podijeljeno. Sa jedne strane pripadam prvoj post-ratnoj generaciji (krenuo sam u školu godinu dana ranije jer je škola imala grijanje, a moja zgrada nije), sa pojedinim učiteljima koji su imali veću želju da indoktriniraju djecu, nego da otvore oči, sa velikim nedostacima u školskom curriculumu i svemu ostalome, da budem iskren. Kako sam bio prvi učenik saksofona u Sarajevu, mogao sam se samo nadati adekvatnom instrumentu, radnom materijalu i pristupu učenju. Uz sve spomenuto, u svakom stadiju svog odrastanja i studija sam sretao nevjerovatne i vrlo inspirativne ljude, željne da pomognu i podrže mene i moj rad, što mi je uvijek davalo veliki podsticaj. Da nije bilo tih ljudi, ja vjerovatno ne bih ni radio ovo što sada radim, što mi je sada nezamislivo. Sistem vrijednosti u Bosni i Hercegovini je jedna dosta opširnija i komplikovanija priča, te iako se itekako veže sa sistemom obrazovanja, ne bih se sada osvrtao na istu. Da sumiram, siguran sam da su mnoge stvari o kojima smo pričali direktno i indirektno utjecale na moju odluku da studiram i živim van Bosne i Hercegovine.

3. Kolika je mogućnost da ćeš se sa završetkom studija vratiti u Sarajevo i nastaviti svoju karijeru ovdje?

Da budem iskren, ne razmišljam puno o tome, iz više razloga. Najveći razlog je ujedno i jedan od mojih najbitnijih životnih ciljeva – biti dovoljno dobar u svom pozivu i imati ideju, odnosno ‘produkt’ sa kojim mogu biti jednako prihvaćen i u New Yorku, Mumbaiju ili u mom rodnom gradu.

Šta tvoji roditelji misle o ideji da ćeš vjerovatno nastaviti svoj životni put van svoje domovine?

Moji su roditelji uvijek imali puno razumijevanje i pružali su mi nevjerovatnu podršku tokom moje čitave edukacije. Oni su i sami bili svjesni da bi moja edukacija, velikim dijelom i moja karijera bili limitirani i da je moj odlazak u inostranstvo bio neminovan. Ako tome pridodamo i činjenicu da je moja sestra vrlo mlada zbog rata i edukacije otišla u inostranstvo, te okruženja u kojem većina mladih živi sa roditeljima u patroniziraćujem odnosu i do svoje trideset-pete godine – siguran sam da im je lično bilo teško.

Nakon višegodišnjeg prebivanja u inostranstvu misliš li da se naše vladine ali i nevladine organizacije dovoljno bave mladim ljudima u odnosu na inostrane?

Mislim da je na ovu temu već jako puno rečeno, i to od ljudi puno stručnijih od mene, ali se slažem da vlada, koja ima nekoliko puta veći administrativni aparat od potrebnog, ali i dalje je potpuno neefikasna i nevladine organizacije, kojih ima čak 12.000, u komparaciji sa zemljama Europske Unije ne rade dovoljno po pitanju mladih. Ono što je meni puno važnije i strašno fascinantno je činjenica da veliki broj mladih ne radi ništa po pitanju sebe samih i svoje budućnosti. Generacija kojoj je sinonim uspjeha zaposliti se u državnoj kompaniji i ne raditi ništa od tog trenutka, kojoj su aktivizam i altruizam pojmovi gubitka vremena, onog istog vremena kojeg će provesti sjedeći u kafiću ili živeći život drugih, koja ne želi promjenu u dubiozi apatije, nacionalizma i sveopće entropije koju su joj ostavili njeni roditelji, kojoj je svako drugi kriv, osim sebe samih, ne zaslužuje ništa bolje od stanja u kojemu se nalazi.

Koje stvari bi promijenio i unaprijedio u bosanskohercegovačkom obrazovnom sistemu i zašto?

Iako studiram na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu i samim tim sam dio visokoškolskog obrazovnog sustava, s obzirom da se radi o vrlo specifičnom studiju (Distance Learning) bojim se da imam vrlo malo pravog doticaja sa studentima i sistemom. Samim tim, neke stvari koje bih spomenuo su možda već promijenjene ili poboljšane. Jedna od tih stvari bi bila pravedna i zakonska regulacija i valuacija zvanja i diploma. Živimo u vremenu hiperprodukcije visokoobrazovanih osoba i diploma, gdje svaka autobuska stanica ima jedan fakultet. Također, imam osjećaj da veliki broj ljudi koji završe fakultet na ovaj ili onaj način, tek po završetku studija uvide da ogroman dio znanja uopće ne mogu primijeniti, niti u svojoj branši, posebno ne van nje, dok su u elementarnim stvarima totalne analfabete. Predmet koji nas uči kako da platimo porez, koja su naša prava i obaveze kao budućeg radnika, ili crash-course o ekologiji i našoj socijalnom okruženju, je nešto što zvuči kao predmeti ‘Poznavanje prirode i društva’ u osnovnoj školi. No kada vidite osobu koja ne zna napisati oficijelno pismo, ili uradi nešto banalno kao baciti namirnice u kontejner predviđen za papir, a pritom (želi da) ima fakultetsku diplomu, zadnja šansa da nauči te stvari bezbolno je upravo fakultet. Ima ih još mnogo, ali zadnja bi bila da se napravi vrlo određen, štaviše rigorozan sistem evaluacije, odnosno feeback-a i bilateralnog odnosa na relaciji profesor/student. Profesor postoji zbog studenta, ni u kojem slučaju obratno, a bojim se da su to mnogi, i profesori i studenti, zaboravili.

I još jedno posljednje pitanje. Podijeli sa nama svoju životnu mudrost koja te dovela do dosadašnjeg uspjeha.

Zvučim si sada kao Broj Jedan, te sam previše star da pomognem, ali čuj što ću reći:

Radite ono što volite i volite ono što radite.

(Hana Tiro, STUDOMAT.ba)


Sviđa ti se objava? Podijeli je sa prijateljima!

STUDOMAT
STUDOMAT je najveća internet zajednica studenata i mladih u regionu osnovana 2012. godine, namijenjena studentima i mladima u potrazi za informacijama o studiju i dodatnoj edukaciji, stipendijama, studentskim poslovima, smještaju i ostalim temama koje su interesantne studentima i mladima.