Upoznajte Aminu Fazlić, studenticu sa prosjekom 9.6 i organizatoricu EESTEC projekta

Da Bosna i Hercegovina ima mladih i ambicioznih studenata dokazuje nam Amina, studentica Fakulteta elektrotehnike u Tuzli.


Foto: Amina Fazlić

STUDOMAT u rubrici “Moja kriiila” želi upoznati javnost sa uspješnim i obrazovanim mladim ljudima koje ima naša država, Bosna i Hercegovina, a koji zauzimaju premalo mjesta u medijskom prostoru.

Rubrika Moja kriiila donosi pozitivne priče iz Bosne i Hercegovine i regiona. Širimo pozitivnu energiju i predstavljamo uspješne mlade ljude koji kroz svoje priče govore o tome šta njima tokom studiranja i karijere “daje kriiila” i pomaže im u njihovom “pilotiranju” kroz životne avanture.

Da Bosna i Hercegovina ima mladih i ambicioznih studenata dokazuje nam Amina, studentica Fakulteta elektrotehnike u Tuzli koja je organizator EESTEC projekta pod nazivom “EESTEC Project Marathon vol.2: Going Cyber” , a s kojom je ekipa portala STUDOMAT.ba uradila intervju.

Prije upisa ovog studija, Amina je završila osnovnu i srednju školu u Tuzli i to Gimnaziju “Ismet Mujezinović”, gdje je bila i učenica generacije.

Amina je za STUDOMAT otkrila svoje planove za budućnost, govorila je o studiranju na Fakultetu elektrotehnike u Tuzli, svojim postignućima u EESTEC-u, kao i svom angažmanu pored fakulteta.

Na drugoj si godini Elektrotehničkog fakulteta na UNTZ. Kako si znala da je ovaj fakultet pravi izbor za tebe, šta te potaklo na upis izabranog studijskog programa?

Kao bivša gimnazijalka koju zanimaju mnoge različite stvari, moram priznati da mi izbor pravog fakulteta nije bio jednostavan. Glavni razlog mog upisa na Fakultet elektrotehnike bio je dobro poznavanje matematike i želja da se njome bavim u nekom obliku u budućnosti. Bilo je tu još par faktora, kao saznanje o dobrim prilikama za zapošljavanje, poticaj oca koji je također bio student telekomunikacija; ali uz sve to sam bila jako nesigurna i plašila se da zvanje inžinjera elektrotehnike nije za mene, da mi se ovaj fakultet neće svidjeti, kao i da mi ništa tu neće biti jasno.

Tek nakon završetka prve godine, za koju s ponosom mogu reći da sam završila položivši sve ispite uz ukupni prosjek 9.1, shvatila sam da je to bila jedna od najboljih odluka u mom životu. S vremenom sam zaista zavoljela materiju koju izučavamo i uživam u rješavanju brojnih problema i izazova koje ona nosi sa sobom. Uz to, sama sam sebe iznenadila ovakvim uspjehom na ispitima, i ocjenama koje, iako nisu savršene, puno su bolje od onih koje sam očekivala, što mi je dalo vjetar u leđa (odnosno krila) da nastavim učiti i napredovati i na narednim godinama studija.

Možeš li napisati neki savjet za sve one kojima je želja upisati Elektrotehnički fakultet na UNTZ? Kakav je tvoj dojam o studiranju na ovom fakultetu?

 – Glavni savjet za sve buduće kolege je redovno učenje umjesto spremanja čitavog ispita 3 dana prije ispitnog roka, kao i aktivno slušanje na predavanjima i vježbama. Možda zvuči kao dosadan ili prejednostavan savjet, ali to je ono što je meni lično najviše pomoglo. Znam i ja da je teško natjerati se na redovno učenje, ali, bar iz mog iskustva, taj uloženi rad se definitivno isplati dugoročno.

Druga moja preporuka za studente elektrotehnike je članstvo u EESTEC-u. Za malo više od godinu dana, koliko sam član EESTEC-a, prerasla sam iz osobe koja ne smije telefonom sebi naručiti hranu, do osobe koja slobodno razgovara sa predstavnicima sponzorskih firmi na našim projektima. Uz to sam imala priliku raditi na sebi na brojne druge načine, te upoznati veliku grupu zaista divnih ljudi iz čitave Evrope, sklopiti nova prijateljstva, raditi na zamljivim projektima i uživati u EESTEC zabavama.

Dojam o studiranju na mom fakultetu je generalno jako pozitivan. Već sam spomenula da mi se sadržaj studija elektrotehnike jako sviđa. Naravno, nisu baš svi predmeti savršeni, niti su mi svi najdraži, ali svi su tu s nekim razlogom. U najvećem broju slučajeva, profesori, asistenti i kolege sa svih godina su jako pristupačni i voljni pomoći za sve ono što vam treba, što meni lično jako znači.

Šta ti je omogućio ovaj fakultet?

 – Na ovom fakultetu sam upoznala mnoge pametne mlade ljude, za koje mi je izuzetno drago da ih mogu zvati svojim kolegama i prijateljima. S obzirom na to da sam prva tri semestra studija provela u uslovima pandemije, još uvijek imam osjećaj da nisam imala priliku maksimalno iskoristiti sve što studentski život na našem fakultetu nudi, ali nadam se da će se to uskoro promijeniti. Naravno, veliko olakšanje je i što studenti elektrotehnike ne moraju brinuti o pitanju zaposlenja koliko kolege sa nekih drugih fakulteta.

Da li imaš neki hobi ili vannastavnu aktivnost vezanu za tvoje usmjerenje?

Moram priznati da se zasad telekomunikacijama bavim samo na fakultetu, ali sam uvijek otvorena za isprobavanje novih aktivnosti i hobija. Trenutno uživam u muzici, zavisno od raspoloženja pjevam, sviram pomalo gitaru ili je samo slušam; volim voziti biciklo, slagati puzzle, te čitati, iako u posljednje vrijeme ne pronalazim dovoljno vremena za knjige koje nisu udžbenici ili zbirke.

Foto: Amina Fazlić

Kako saznajemo, ovih dana si bila koordinator EESTEC radionica, možeš li nam reći nešto više o tome? Kako uspijevaš organizirati svoje vrijeme?

Trenutno u udruženju EESTEC LC Tuzla (Udruženje studenata elektrotehnike Evrope – Lokalni Komitet Tuzla) organizujemo projekat EESTEC Project Marathon vol.2: Going Cyber, koji traje približno mjesec dana, sa različitim aktivnostima svakog vikenda u mjesecu martu. Zajedno sa kolegom Samirom, koordinator sam ovog projekta, na što sam izuzetno ponosna. Moram priznati da nije bilo jednostavno organizovati ovako veliki događaj, jer prije nego što smo započeli sa organizacijom ovog projekta nisam bila svjesna koliko detalja ima o kojima moramo brinuti, te da svaki dan sa sobom nosi neke nove neočekivane izazove.

Istovremeno smo se morali nositi sa ispitnim rokovima i predvođenjem organizacionog odbora koji broji skoro 40 članova našeg udruženja, ali zajedničkim radom, razumijevanjem, međusobnim pomaganjem i poštovanjem obaveza koje svi mi imamo izvan našeg udruženja i projekta, uspijevamo nekako sve stići. Nekad ni ja nisam sigurna kako uspijem izvršiti sve svoje obaveze, ali trudim se fokusirati se na jednu po jednu sedmicu. Stavim sve što moram uraditi danas, odnosno ove sedmice, na papir, i krenem polako rješavati stavke od onih lakših ka težima.

Odakle crpiš inspiraciju? Šta te najviše motiviše?

 – Najviše me motiviše moj perfekcionizam i strah od neuspjeha, ali i moji dugoročni životni planovi, koje znam da ću mnogo lakše dostići ako budem puno radila na sebi sada. Naravno, postoje i trenuci kada nikakva motivacija nije dovoljna da me pokrene, i tada, na moju veliku sreću, mogu se osloniti na radne navike koje sam razvila kroz osnovnu i srednju školu.

Koji su tvoji planovi za budućnost? Planiraš li ostati u Bosni i Hercegovini?

 – Glavni cilj trenutno mi je završiti fakultet, a kasnije ću razmišljati detaljnije o daljoj budućnosti. Jako sam sretna što moja struka obezbjeđuje različite prilike za zapošljavanje u BiH, posebno u gradu u kojem živim, tako da ću najvjerovatnije ostati ovdje. Kao dijete sam maštala o životu na zapadu, ali sada bolje razumijem koliko je zapravo teško napustiti zemlju u kojoj živim čitav život, tako da je sve više siguran nastavak mog života u BiH. U svakom slučaju planiram često putovati.

Šta je tebi tokom studija davalo “krila”? Tvoja motivaciona poruka za studente je…?

Kao osoba koja jako voli učiti nove stvari, ali istovremeno ne voli vremenska ograničenja i raditi nešto što “mora”, meni je najveća krila dalo saznanje da se fakultet može završiti tempom koji meni odgovara i ne moram položiti sve od prve, kao i da fakultet nije samo studiranje, već i prilika za druženje i razvoj ličnosti kroz različita poznanstva, studentska udruženja, projekte itd.

Kolegama bih poručila da se ne osvrću previše na pritisak od strane roditelja, šire porodice prijatelja ili bilo koga drugoga, jer studiramo za sebe, a ne za druge. Slušajte konstruktivne kritike, ali radite stvari na svoj način, jer svi mi sebe poznajemo najbolje i znamo šta je najbolje za nas.

Da li možeš preporučiti neku knjigu ili film, koja je tebi dala „vjetar u leđa“ i potakla te da nikada ne odustaješ?

Ne mogu se sjetiti knjige ili filma koji mi daju ovakav poticaj, ali postoji nekoliko pjesama koje mi pomažu kada mi sve djeluje preteško i ne mogu naći motivaciju da ne odustanem, smiruju me i podsjećaju da ne moram danas ostvariti sve svoje snove, ali bitno je da pokušavam – “Learnig to Fly” (Pink Floyd) i “Vienna” (Billy Joel).


Sviđa ti se objava? Podijeli je sa prijateljima!