Upoznajte Imrana, uspješnog studenta i aktivnog takmičara brazilske jiu-jitse

Imran Ahmetagić je dvadesetjednogodišnji mladić koji studira i radi u Sarajevu. Student je Ekonomskog fakulteta u Sarajevu, te aktivni takmičar brazilske jiu-jitse. Ističe da ne voli puno pričati o planovima za budućnost, ali za STUDOMAT je ipak otkrio neke detalje svog, kako privatnog, tako i sportskog i poslovnog života.

Studiraš ekonomiju. Kako si znao da je ovaj fakultet pravi izbor za tebe?

Znao sam da je ovaj fakultet pravi za mene jer mi je želja da se bavim marketingom i prodajom u budućnosti, a Ekonomski fakultet u Sarajevu jedini je koji nudi kvalitetno obrazovanje na tu temu.

Koji su tvoji savjeti za mlade koji žele upisati ovaj fakultet ili ga već studiraju?

Za one koji već studiraju mislim da je jako dobar savjet da na vrijeme učimo i da ne ostavljamo ništa za zadnji čas. A za one koji planiraju upisati mislim da je potrebno dobro razmisliti da li je ekonomija nešto u čemu se vide, kako u sadašnjosti, tako i u budućnosti.

Koji su planovi za budućnost?

Imam vizije za budućnost, ali ne volim da pričam o njima. Jedino što bih volio i što će se, nadam se, ostvariti, jeste da ostanem vjeran Bogu, sebi i poslu koji volim, ali naravno i da imam od toga finansijsku korist.

Planiraš li ostati u BiH?

Ne volim previše razmišljati o budućnosti, volim da sve ide svojim tokom. Uvijek postoji ali, pa i sada. Želio bih, kada osnujem svoju porodicu, živjeti na Bliskom istoku, tačnije Doha, Dubai i slično. Naravno, uvijek to ističem, biti Sarajlija je vrsta dijagnoze gdje se stalno moraš vraćati u ovaj grad koji ima dušu, ma gdje god živio i koliko god da ne želiš opet doći tu.

Šta tebi tokom studija daje ”krila”? Tvoja motivaciona poruka za studente je…?

Jedan od faktora koji mi daje krila u toku studija jeste moja mladost i želja da budem najbolja verzija sebe u budućnosti. Naravno, istakao bih da je to i želja da sebi i svojoj porodici osiguram sigurnu i lijepu budućnost. Nekako mi je uvijek ta misao u glavi i ne dopušta mi da odustanem, čak i kada sam na ivici toga. Smatram da svaki student treba biti sam sebi najveća motivacija jer je to najbolji put ka uspjehu.

Osim fakulteta baviš se i sportom. Kojim je to sport, od kada treniraš i do kada planiraš?

Bavim se brazilskom jiu jitsom, aktivni sam takmičar i plavi sam pojas. Ljubav prema ovom sportu počela je prije četiri godine i nikada se nije smanjila. Ne planiram prestati trenirati jer moja želja da budem uspješan u ovom sportu je jako velika. Možda se neću takmičiti čitav život, ali rekreativno ću se sigurno baviti.

Aktivni si takmičar. Šta smatraš svojim najvećim uspjehom na tom polju?

Osim brojnih medalja, kao najveći uspjeh izdvajam dobijanje plavog pojasa. U tom kontekstu, treneri Ismir Jusko i Adi Kljaho najviše su zaslužni za moj uspjeh. Zaista mi mnogo znači validacija u progresu od strane mojih trenera, te ne sumnjam da će, uz njihovu podršku, broj uspjeha znatno rasti, iz godine u godinu.

Kako se nosiš sa pritiskom i očekivanjima u sportskom i akademskom okruženju?

Jedini pritisak koji ja osjećam jeste onaj koji sam sebi stvorim. I to bez pretjerivanja. Samim tim, trudim se da se nosim sa tim kako ja najbolje znam, jer tako najbolje funkcionišem. Što se tiče mog okruženja, niko mi ne stvara pritisak i mislim da će tako i ostati.

Na početku si karijere. Koje su najveće lekcije koje si naučio kroz svoje iskustvo kao mladi sportista?

Mislim da je na početku sve jako teško, gotovo nemoguće. Bar se meni tako činilo. U glavi mi je, ovo gdje se sada nalazim, izgledalo nedostižno i ”to nije za mene”. Vjerovao sam u vrijeme i sebe, i ispostavilo se da sam bio u pravu. Rad, trud i vrijeme zaista čine čuda. Samo ako dovoljno vjerujemo u njih.

Koji su tvoji dugoročni ciljevi u sportu i na akademskom planu?

Već sam rekao da ne volim pričati o budućnosti i planovima, ali mogu reći da su ciljevi visoko postavljeni, te da će biti ispunjeni. Ja zaista vjerujem da rad, trud i vrijeme čine čuda. Što se tiče konkretno sporta i budućeg posla, volio bih biti cijenjeno lice i jedan od najboljih u državi.

Bio si dio brojnih takmičenja. Da li imaš neko posebno da podijeliš sa nama?

U četiri godine zaista se svašta izdešavalo, bilo je i uspona i padova. To je sasvim normalno, jer se dešava svima nama. I takmičenja je bilo mnogo, pa je jako teško izabrati samo jedno. Ja bih možda izdvojio takmičenje gdje smo timski ”pokorili” Beograd, što predstavlja i naglasak godine na naš klub.

Kada je riječ o individualnim nagradama, koja ti je najznačajnija i koju uvijek rado dijeliš sa svojim poznanicima i prijateljima?

Ja sam jako zahvalan što imam priliku proživljavati sve ovo, biti dio nekih lijepih priča i divnih uspomena. Nagrada je zaista bilo puno i opet mi je teško izdvojiti jednu. Ako baš moram odlučiti, neka to bude zlatna medalja sa ADCC Open-a. Prilika da budete na prvom mjestu, branite boje svog kluba i nosite zastavu svoje države, zaista je nevjerovatna i ne može se riječima opisati. Volio bih da svi koji se zaista trude i vjeruju dožive taj osjećaj makar jednom.

Kao mladom sportisti podrška je jako bitna. Ko je tvoja najveća podrška?

Mislim da je ovdje odgovor očekivan, a to su sigurno roditelji i treneri. To je nekako i logično jer roditelji su uvijek stub porodice i najveća podrška svojoj djeci. O trenerima je svaka riječ suvišna jer vremenom vam i oni postanu porodica pa znate da idu rame uz rame sa pravom porodicom.

Da li postoji nešto što bi promijenio u dosadašnjoj sportskoj karijeri?

Definitivno ne bih ništa mijenjao. Sve što je trebalo da se desi, desilo se. Ne treba se osvrtati na ono što je bilo u prošlosti. Mislim da se trebamo prisjećati lijepih stvari, a neke negativne koje su nam se desile trebamo smatrati lekcijom u slučaju da se opet nađemo u sličnoj situaciji. Lijepih momenata se uvijek rado sjetim i nadam se da će ih u budućnosti biti više nego ovih drugih.

Da li imaš neku knjigu, film ili seriju kao preporuku?

Naravno da imam. Nisam ljubitelj filmova i serija. A kada je riječ o knjigama, uvijek rado izdvajam Dumasov roman ”Grof Monte Cristo”, kao i Čolakovićev roman ”Legenda o Ali-paši”.