Tri vrste usamljenosti: Jeste li koju od njih iskusili u posljednje vrijeme?

No, ne treba brkati pojmove samoća i usamljenost jer nemaju jednako značenje. Ljudi koji žive sami ne moraju biti usamljeni. Oni mogu (ili ne moraju!) imati bogat društveni život te se mogu osjećati ispunjeno i dobro u vlastitoj koži. S druge strane, oni koji žive s obitelji se mogu itekako osjećati usamljeno. Često se neki osjećaju usamljeno neovisno o prisustvu drugih ljudi.

Razlika između samoće i usamljenosti

Svi ponekad tražimo samoću jer nam je ona potrebna. Samoća nam ponekad treba da razbistrimo misli, da „porazgovaramo“ sa sobom ili da naprosto budemo sami sa sobom. Usamljenost je, s druge strane, izuzetno bolna i neugodna, popraćena je osjećajem odbačenosti i snažnim osjećajem da se nemamo na koga osloniti. Drugim riječima, samoća je objektivno stanje koje ne mora nužno biti neugodno, a usamljenost je subjektivno iskustvo koje može ali ne mora nastati uslijed samoće, piše femisfera.com

Dok su samoća i samostalan život izvan zajednice postali nešto sasvim prihvatljivo te ne nužno loše, usamljenost je nešto što s pravom možemo nazvati ‘tihom epidemijom’. Usamljenost je oblik odvojenosti od drugih, ono što mnoge pogađa u posljednjih godinu dana. Usamljeni smo kada se nemamo kome povjeriti, porazgovarati, nekoga s kime ćemo popiti šalicu kave ili čaja, kada nemamo koga zagrliti. I ne nužno da nemamo takvu osobu u svom životu nego nas je fizička udaljenost (zbog preseljenja u drugi grad ili državu) ili bolest odvojila od nje.

Tri vrste usamljenosti

Intimna usamljenost je ona pri kojoj osobi nedostaje veza s nekim koga smatra pouzdanim i kome može vjerovati. To može biti partner ili najbolji prijatelj, ili bilo tko s kim ne morate imati “fasadu”.

Druga vrsta usamljenosti je relacijska usamljenost. To je ona u kojoj nam nedostaju prijateljstva – vrsta odnosa s ljudima s kojima bismo voljeli provoditi vikende i s kojima bismo išli na večeru, izlet ili šetnju. Prijateljstva uključuju česte društvene interakcije, telefonske pozive, posjećivanje i razgovore. Nažalost, zbog situacije u kojoj se nalazimo i jačanja online komunikacije, međusobna interakcija i susreti s prijateljima uživo su sve rjeđi.

Kolektivna usamljenost je ono kada nam nedostaje biti dijelom zajednice s kojom imamo zajednički identitet ili zajednički osjećaj svrhe. Bilo da je riječ o poslovnoj, volonterskoj ili sportskoj zajednici.
Jedno je se nekime se dopisivati putem društvenih mreža, razmijeniti par rečenica dnevno s kolegama, a drugo je imati osobu s kojom možete podijeliti svoje osjećaje, strahove i želje. Jeste li se ikad zapitali za koliko osoba možete reći da su vam istinski bliske?

Iako niti jedan specifičan odnos (prijateljstvo, brak, roditeljstvo) sam po sebi i za sebe ne može zadovoljiti sve potrebe, trebali bi znati i moći zadržati određeni broj različitih odnosa kako bi sačuvali svoje mentalno zdravlje, a i učinila život vrjednijim.