fbpx

Tri vrste usamljenosti: Jeste li koju od njih iskusili u posljednje vrijeme?

Većina ljudi se u nekom trenutku svog života osjećala usamljeno. Bilo na kraći ili duži period, izolacija je gotovo svakome poznata. Ako nikad prije, prošle godine su mnogi iskusili neku vrstu usamljenosti.


No, ne treba brkati pojmove samoća i usamljenost jer nemaju jednako značenje. Ljudi koji žive sami ne moraju biti usamljeni. Oni mogu (ili ne moraju!) imati bogat društveni život te se mogu osjećati ispunjeno i dobro u vlastitoj koži. S druge strane, oni koji žive s obitelji se mogu itekako osjećati usamljeno. Često se neki osjećaju usamljeno neovisno o prisustvu drugih ljudi.

Razlika između samoće i usamljenosti

Svi ponekad tražimo samoću jer nam je ona potrebna. Samoća nam ponekad treba da razbistrimo misli, da „porazgovaramo“ sa sobom ili da naprosto budemo sami sa sobom. Usamljenost je, s druge strane, izuzetno bolna i neugodna, popraćena je osjećajem odbačenosti i snažnim osjećajem da se nemamo na koga osloniti. Drugim riječima, samoća je objektivno stanje koje ne mora nužno biti neugodno, a usamljenost je subjektivno iskustvo koje može ali ne mora nastati uslijed samoće, piše femisfera.com

Dok su samoća i samostalan život izvan zajednice postali nešto sasvim prihvatljivo te ne nužno loše, usamljenost je nešto što s pravom možemo nazvati ‘tihom epidemijom’. Usamljenost je oblik odvojenosti od drugih, ono što mnoge pogađa u posljednjih godinu dana. Usamljeni smo kada se nemamo kome povjeriti, porazgovarati, nekoga s kime ćemo popiti šalicu kave ili čaja, kada nemamo koga zagrliti. I ne nužno da nemamo takvu osobu u svom životu nego nas je fizička udaljenost (zbog preseljenja u drugi grad ili državu) ili bolest odvojila od nje.

Tri vrste usamljenosti

Intimna usamljenost je ona pri kojoj osobi nedostaje veza s nekim koga smatra pouzdanim i kome može vjerovati. To može biti partner ili najbolji prijatelj, ili bilo tko s kim ne morate imati “fasadu”.

Druga vrsta usamljenosti je relacijska usamljenost. To je ona u kojoj nam nedostaju prijateljstva – vrsta odnosa s ljudima s kojima bismo voljeli provoditi vikende i s kojima bismo išli na večeru, izlet ili šetnju. Prijateljstva uključuju česte društvene interakcije, telefonske pozive, posjećivanje i razgovore. Nažalost, zbog situacije u kojoj se nalazimo i jačanja online komunikacije, međusobna interakcija i susreti s prijateljima uživo su sve rjeđi.

Kolektivna usamljenost je ono kada nam nedostaje biti dijelom zajednice s kojom imamo zajednički identitet ili zajednički osjećaj svrhe. Bilo da je riječ o poslovnoj, volonterskoj ili sportskoj zajednici.
Jedno je se nekime se dopisivati putem društvenih mreža, razmijeniti par rečenica dnevno s kolegama, a drugo je imati osobu s kojom možete podijeliti svoje osjećaje, strahove i želje. Jeste li se ikad zapitali za koliko osoba možete reći da su vam istinski bliske?

Iako niti jedan specifičan odnos (prijateljstvo, brak, roditeljstvo) sam po sebi i za sebe ne može zadovoljiti sve potrebe, trebali bi znati i moći zadržati određeni broj različitih odnosa kako bi sačuvali svoje mentalno zdravlje, a i učinila život vrjednijim.


Sviđa ti se objava? Podijeli je sa prijateljima!