Većina mladih se u komentarima složila kako im je korona uništila društveni život i pojačala socijalnu anksioznost, pa su naši studenti sve usamljeniji.
Mladima koji su tek kročili u studentski život mijenja se iznimno puno toga u vrlo kratkom vremenu. Uz promjene koje dolaze s novim i težim gradivom, ali i novim očekivanjima, aktualni studenti nalaze se i u nezavidnoj situaciji u kojoj im, posebno zbog pandemije, pati i društveni život.
GLEDAJ STUDOMAT.TV
TVoj vodič kroz studentski život!
– Svi pričaju kako su studentski dani najbolji dani kad je u pitanju društveni život, a ja se na faksu osjećam najusamljenije ikad, napisala je jedna studentica na Redditu, pritom tražeći druge da napišu svoja iskustva.
Socijalni pritisak koji studenti osjećaju “da se moraju ludo zabavljati i kako su ovo najbolje godine života” ponekad može izazvati i kontra-efekt kod mladih ljudi, stoga ni ne čudi sve veći broj mladih koji se tuže na depresiju i anksioznost u posljednje vrijeme. Podsjetimo, pisali smo o problemu usamljenosti studenata koji je sve učestaliji među mladima, posebice nakon popuštanja epidemioloških mjera, prenosi Moj Faks.
Ispod objave usamljene studentice javilo se mnogo istomišljenika koji su pisali kako je bilo njima te koja su njihova iskustva po pitanju “studentskih dana kao najboljih dana u životu”.
– Moja iskustva su identična tvojima. Nikad nisam bio usamljeniji, nisam na faksu uspio upoznati nikoga s kim bih bio barem na razini poznanstva. Svi imaju svoj krug ljudi, svoj život. Ne osjećam ništa prema ljudima s kojim dijelim dvoranu, a čini mi se da je i većina drugih takva (na mom faksu). Svi dođu na faks u zadnji čas i odjure čim završi predavanje. Činjenica da živim sam u stanu nimalo ne olakšava socijalizaciju, nije mi nužna nego bih ju ja samoinicijativno morao pokrenuti, a to mi nikako ne ide, piše iskreno student.
– Faks mi je bio najgore razdoblje u životu. Besparica, neimaština, socijalna izolacija, nedostatak vremena, napisao je još neko kome je studentski život teško pao.
– Upisao sam faks 2019. Sad sam 3. godina, a na faksu sam sveukupno bio 3 mjeseca (zbog korone). Sad smo se vratili uživo, ali nije to to, piše još jedan iskreni student. Pod njegovim se komentaru povela i rasprava.
– Pa ako s uskim interesima ne možeš naći prijatelje za vrijeme faksa, još manje ćeš ih naći nakon faksa. Fakultet je košnica specifičnih interesa, komentarisala je jedna osoba i nastavila da nema boljeg mjesta za nalaziti ljude sa specifičnim interesima od fakulteta, pritom se pozivajući na vlastito iskustvo.
– Imam 46 uskih krugova interesa i za skoro sve sam našla prijatelje na fakultetu, potvrđuje. Moraš se natjerati biti društven…Skroz te razumijem. Ova korona je još više štete nanijela time što je povećala postotak ljudi koji su anksiozni, depresivni, a da ne pričam socijalno neiskusni. Kao da nam nisu dovoljno štete nanijele društvene mreže i posljedično rastući broj mladih koji se konstantno uspoređuju sa svima, a to ih dovodi u začarani krug depresije. Jedino ti preostaje nadati se da će biti bolje. Iz mog iskustva, doslovce se moraš natjerati biti na bilo koji način socijalan i ne preispitivati svaku odluku i socijalnu interakciju, napisao je neko, a još se nekolicina studenata složila s izjavom da je korona otežala društveni život.
– Čekaj da završiš faks, pa ćeš vidjeti što je usamljenost, napisao je neko kratko. Treća i četvrta godina faksa – cirkus. Prva godina jako usamljen. Isto kao i ti, maltene najusamljeniji u životu. Živio sa svojim sestrama u stanu, samo njih viđao. Druga godina, prešao u studentski dom, prošao u upoznavanje malog kruga ljudi, povremenog druženja sa njima i viđanju neprekidnom sa tadašnjom djevojkom, koja je također bila iz tog doma. E, treća godina i četvrta godine, bio je cirkus živi. Toliko zezancije neću više vidjeti u životu na jednom mjestu za tako kratko vrijeme, kaže komentator.
– Faks mi je bio prvi period u životu kada sam bio sretan i cvjetao. Konačno sam mogao birati svoje prijatelje i ne biti prisiljen družiti se s budalama. Izlazio na slična mjesta stalno i znao sve ljude iz viđenja i imao svoju malu zajednicu. Živio sam sa najboljim prijateljima, družili se, partijali, kroz životne probleme prolazili. Volontirao sam hrpetinu i s time upoznao još ljudi. Volio sam odlaziti u menzu s prijateljima i gledati druge ljude kako proživljavaju ista iskustva kao ja.
Nisam imao previše nekih briga. Mogao bi zapravo cijeli dan pisati o tome zašto mi je to bio najdraži period života. Za kontekst, gay sam iz malog sela koji je otišao studirati u Zagreb. Ali OP, znam neke ljude poput tebe, koju postali iznimno jadni i potišteni nakon odlaska na fakultet. Čak sam i prekinuo najbolje prijateljstvo jer se osobi nije sviđalo kako ja uživam u Zagrebu, a ona ne, napisao je komentator iskreno.