Empatija, odnosno sposobnost razumijevanja tuđih emocija, često se smatra prednošću u životu. Činjenica da možete razumjeti kako se neko osjeća i da se možete postaviti u njegov položaj, vrijedna je sposobnost koja vam može pomoći da uspostaviti čvršće veza s osobama koje vas okružuju.

Ali, empatija u radnom okruženju može vas dovesti i u probleme. Konsultantica Dana Theus na vlastitom je primjeru osjetila koliko empatija na radnom mjestu može biti štetna. U svojoj kolumni ističe kad treba podvući crtu i prestati s empatijom na poslu.

Ukoliko na početku svoje karijere pokažete da ste empatična osoba, puna razumijevanja za tuđe probleme i nevolje, ljudi će vas voljeti. Ali, to ne znači i da će isto o vama misliti osobe na vodećim pozicijama. Uostalom, ne reagiraju svi na empatiju jednako.

Postoje osobe koje će vašu empatičnost shvatiti kao slabost i pokušati vas iskoristiti.

– On me jednostavno mrzio i učinio je sve, čak mi i lagao u lice, kako bi me osporio, unatoč tome što sam ja bila ta koja je bila na višoj poziciji. Pokušavala sam ga razumjeti kako bi se povezala s njim i uporno nisam uspijevala. Nikad ga nisam razumjela, prisjeća se u kolumni Dana Theus.

S godinama je shvatila kako empatija definitivno nije jedna od liderskih vještina koja bi joj mogla pomoći u životu. Pokazalo se, naime, da uporno oslanjanje na empatiju može ženu (jer se u većini slučajeva žene koriste empatijom više od muškaraca) potpuno izbaciti iz takta i prikazati ju frustriranom i nesposobnom.

Naime, ženama empatija u većini slučajeva dolazi prirodno jer nagonski žele pomoći drugoj osobi. Ali, ako ta druga osoba ne želi primiti našu pomoć i uporno odbija naša nastojanja da je razumijemo, ona nas zapravo izbacuje iz ravnoteže. To dovodi do nezadovoljstva i frustracija i gubitka moći i autoriteta na radnom mjestu.

Upravo je zbog toga ključno pronaći granice empatije na poslu. Umjesto da se stalno oslanjamo na empatiju i pokušamo razumjeti ljude oko nas, trebali bi se oslanjati na zdrav razum kako bi odluke koje donesemo bile dobre ne samo za nas, nego i za ljude s kojima radimo.

To ne znači da u potpunosti treba zaboraviti na empatiju na poslu. Naprotiv, to je vrijedna vještina odnosno sposobnost koja može pomoći da budemo bolji manageri i lideri.

Dobar lider i manager će koristiti empatiju da prepozna i razumije problem s kojim se njegovi (odnosno njezini) suradnici suočavaju i onda iskoristiti svoje managerske i liderske vještine kako bi taj problem riješio.

Istraživanja su pokazala kako menadžeri, ako žele biti uspješni, moraju kombinirati različite stilove upravljanja poslovima i drugima. Naime, žene koje na poslu pokazuju “muške” karakteristike vođe poput agresije, samopouzdanja i asertivnosti, ali i znaju kad te karakteristike trebaju zatomiti i pokazati tipično “ženske” karakteristike poput empatije, komunikativnosti i demokratskog stila organizacije radne sredine, češće napreduju na poslu od žena koje to ne rade. Ali i od muškaraca.

Dakle, nema konkretnog odgovora gdje je granica empatiji na poslu. Granice biste trebali postaviti sami ovisno o situaciji u kojoj se nalazite. Da, dobro je ponekad pokazati svoju ljudsku stranu i razumijevanje za probleme s kojima se vaši saradnici ili podređeni susreću. Ali, pri tome ne smijete izgubiti perspektivu i ravnotežu u cijeloj situaciji.

Ako pokušate pokazati razumijevanje i empatiju prema nekome, a ta osoba to iskorištava ili odbija vaše pokušaje, nemojte se uporno truditi. Razumijevanje mora biti obostrano da bi funkcionisalo. U protivnome radi se o iskorištavanju tuđih slabosti. A vjerujemo da ste već uvidjeli kako radno mjesto nije prostor na kojem možete pokazivati svoje slabosti bez posljedica.

(AKTA)