Europa – Azija
Istina je da svi koji odu u Istanbul, žele da odu na azijsku stranu samo zbog toga da budu u Aziji. Međutim, sama azijska strana nije zanimljiva kao europska, jer je, za razliku europske koja je turistička i trgovačka, azijska strana biznis centar. Na primjer, ima dosta hotela, elitnih naselja i tržnih centara. Prisutna je arhitektura XXI stoljeća. Jedine zanimljive lokacije koje ćete naći u njoj su Beylerbeyi palaća, Mimar Sinan džamija i djevojačka kula.
Cijene
Azijska strana je generalno skuplja od europske. Na obje strane je skupo meso. Odjeća popularnih marki je mnogo jeftinija nego kod nas, skoro dva puta. Od stranih proizvođača po pitanju hrane, skoro ništa nećete naći, čak ni orbit. Imaju nutelu, milku i još neke slatkiše, ali od ostalih namirnica sve je na turskom. Hoteli i ostali turistički objekti imaju razumljive cijene, u zavisnosti od lokacije. Najskuplji su, kao što je očekivano, u starom gradu na europskoj strani. Nije ni pogrešno noćiti u studentskim domovima.
Niko ne zna engleski
Već sam 10 dana ovdje, i od više od 30 ljudi sa kojima sam razgovarao (uključujući i one koji rade u tercijernom sektoru -hotel, kafić, restoran i sl.), samo ih je oko 5-6 znalo ponešto engleskog. Neki znaju i njemački, što nije čudno ako pročitate knjige historije. Najbolje je kupiti rječnik turskog ili ga skinuti sa interneta, meni je mnogo pomoglo. Međutim, ovo se odnosi na azijsku stranu. Budući da je europska strana turistička, veća je vjerovatnoća da ćete naići na nekoga ko zna engleski (u mom slučaju 8 od 10).
Transport
Istanbul je ogroman grad, sa oko 20 miliona stanovnika. Ako idete pješke – sve je daleko. Zato ću vam ovdje predstaviti njihov transportni sistem.
U istanbulu postoji metro, nekoliko vrsta tramvaja, bus, metrobus i mali kombiji. Najkorisniji su metro, tramvaji i metrobusi.
Metro: Obje strane imaju vlastitu metro liniju, koja ide u jednim pravcu, tako da ju je lagano koristiti. Štaviše, na europskoj strani postoji most na kojem se nalazi metro stanica.
Metrobus: Postoji mnogo linija, mada one govore samo od koje do koje stanice idu. Za razliku od metroa, europska i azijska strana dijele jedan sistem metrobuseva. Najzanimljivija stvar kod njih, zbog čega se zovu metrobusevi, je što na cesti imaju vlastitu traku koja je čak i ograđena.
Bus: ne pokušavajte koristiti, prekomplikovano.
Tramvaj: Veoma lagano za snaći se, pogotovo na europskoj strani jer ima jedna linija, kao metro.
Više informacija možete naći na mapama koje se nalaze na stanicama metroa i metrobuseva, kao i mapa koje možete uzeti u turističkim centrima (npr. Karakoy – europska strana). Na ovim mjestima možete uzeti i turističke karte Istanbula (uzeti, besplatno je).
Svaka metro, metrobuska i tramvajska stanica imaju obezbjeđenje, tako da se ne morate brinuti za đeparose.
Također, nema revizora. Razlog su tzv. “Istanbul card”. Da budem iskren, ovaj sistem plaćanja je fascinantan i bilo bi veoma dobro da ga i mi imamo. “Istanbul card” je kartica sa kojom možete koristiti bilo koji javni gradski prevoz. Može se kupiti u metrou. Kao što mobitel punite kreditom koji trošite na poruke i telefonske pozive, tako ovu karticu punite parama na aparatima (koje možete naći na svakoj stanici bilo kojeg prevoza), a trošite te pare na rampama na stanici. Jednu karticu može koristiti više osoba. I da, također je možete koristiti da pređete sa brodom sa jedne strane na drugu. Zanimljivo je da vožnja brodom košta oko 1.60 lira (80 feninga), što ga čini najjeftinijim prevozom. Cijene ostalih prevoza su nešto skuplje od naših.
“Free information”
Ovo je naziv grupe volontera (tinejdžerski uzrast) koja, kao što ime kaž, služi kao informacioni centar. Možete ih naći kod svih turističkih mjesta, počevši od Plave džamije do Dolmabahce palače. Pitajte ih bilo šta, veoma su ljubazni…i znaju engleski veoma dobro.
(F.Š. / STUDOMAT.ba)