Kakvu poruku nosi Rastafari pokret

Ako pokušam zgrabiti ovo JA u kojem se osjećam tako sigurno, ako ga pokušam definirati i sažeti, ono nije ništa više od vode koja mi protiče kroz prste.

Ljudima priliči da u nečemu ogledaju svoju specifičnost. Od čovjeka do čovjeka, mnoge su težnje i ambicije skrojene duboko u tim umovima. Ljudi nisu dio živog svijeta kako bi narušavali ravnotežu u prirodi, nego kako bi, kao najrazumnija bića, upravo širili mir i pozitivne vibre, voleći svoje i poštujući tuđe. Okruženje ne mijenja pojedinac. Svako može da utiče na bar mali dio svoje okoline i uz malo aktivnosti, učini je primamljivom za bilo koga.

Uvijek je “naoko” zanimljivo nešto drugačije, unikatno i originalno, posebno i isticajno. Takvo što zasigurno postoji u svakom predjelu zemlje, svakoj regiji i rejonu, svakoj maloj zabiti i četvrti. O drugom i drugačijem, bolje će reći Zeničani Dino Brljevac i Emir Dedić. Pojam Rastafari u početku je svima poznat, a koliko ustvari malo znamo, biće nam jasno uskoro.

-To je pokret koji se stalno mijenja. Nije pokret koji je ostao zatočen u 1960.godinama, nego konstantno evoluira i raste zajedno s vremenom. Generalno, čitav Rasta pokret koji se dešavao na Jamajci i Karibskim otocima je prvenstveno vezan za muziku. Na Jamajci je na plažama postojao set zvučnika, tzv. Sound sistemi, za zabavu i svakodnevnicu običnih ljudi. Priča koja se ponavljala iz dana u dan, samo je pretvorena u muziku. Kasnije, noviji reggae tražio je umjetničku slobodu, pjesmu bez nametnute tematike. Pjevano je o društvenim kritikama, ljubavi.

Nisu imali nikakve molitvene objekte, nego su živjeli muziku. Nisu širili religioznu poruku, nego prije svega, poruku ljubavi. Jedna od najpoznatijih pjesama Bob Marleya je “Soul rebel”, pjesma vodilja, jer sve Raste treba da su rebeli protiv sistema, novca, komunizma, nepravde…, uvodi nas Emir polako u itekako zanimljivu priču.

Želeći toliko toga reći i što detaljnije predstaviti ovu kulturu, Dino se također osvrnuo i na historijat.

-Ranije su postojale kolonije. Sve se može povezati s Afrikom. Čitava civilizacija je po vjerovanju nastala u Africi. Afrika je majka čitavog svijeta. To nije značilo da su crnci superiorna rasa, nego su tražili samo jednakost. Historija je pokazala da su kroz robovlasništvo, oni zapravo omalovažavani. A bit Rastafarijanizma se ogleda u odsustvu mržnje prema drugoj rasi, nacionalizma i diskriminacije. Religija se toliko udaljila od te spiritualnosti koju mi furamo, a kada se dobro osjećaš prosto ne želiš nikome nauditi. Rastafarijanizam je mnogo veći level od prostog govora. Poenta je da sam budeš svjestan šta radiš. Prave Raste ne vole da se dokazuju, da dominiraju, da se ističu. Takva kultura nije umrla i zanimljivo je da se širi među bijelom rasom i razvija u Evropi.

Emir se nadovezao dodavši da je to upravo zbog toga što ljudi ne mogu naći svoje mjesto u čitavom sistemu.

-Ovaj pokret je nešto potpuno prirodno( biti dobar prema svakome). Etiopija-kolijevka svih naroda, Rastafarijancima stvara velike probleme jer Raste, za njih, nisu legalne. Šašamane ili dio Etiopije, nazvana je obećanom zemljom i mjesto gdje svi zaslužuju da se vrate. Bitno je da su se Raste ostatka svijeta ujedinile u znak podrške i odbranu ovih.

Zanimljivo istaći jeste vaš utjecaj u vašoj lokalnoj zajednici i koliko je bio uspješan ili ne?

Moram priznati, osjećala sam se ponosnom nakon što nas je Dino upoznao s pričom ova dva perspektivna i ambiciozna mladića.

-Mi smo dio Zenicfaria SoundSystem-a i kolektiva koji je nastao 2009.godine. Muzikom smo se aktivno počeli baviti 2012.godine. Nizom godina, rastao je entuzijazam i dostigli smo do nivoa da smo izgradili ove godine prvi Sound sistem u Bosni i Hercegovini. Suština je u skupu zvučnika koji pružaju određenu frekvenciju, jako bitnu za REGGAE i DUB muziku, što predstavlja način govora. Tako mi, mala država slična Jamajci, pošto je ghetto evropski, odlučili smo na isti način  napraviti taj set zvučnika kroz koji ćemo širiti pozitivne poruke. Poziv na mir… Malo ofucana riječ na svijetu gdje ratovi stalni vrve, ali bitan je drugačiji pogled na svijet i međusobno poštovanje.

Da li su ljudi shvatili ovaj pokret, ili ipak religiju na pravi način i šta su zapravo predrasude nametnute na ovu temu, Emir nam dalje govori:

-Postoji neki stereotip da su Rastafarijanci ljudi sa Jamajke koji nose dredove, pored rijeke puše travu, pričaju o Bob Marleyu i slično. Međutim, to i nije baš tako, jer je čitav pokret, samo pokret otpora. To je sve slično drevnim kulturama, Majama, Inkama, Eskimima jer svi od prirode uzimaju samo onoliko koliko im je potrebno a ostatak vremena posvećuju činjenju dobra drugima. Niko ne razmišlja dublje o toj problematici, nego se bazira na predrasude. Naša lokalna zajednica nam je dala podršku jer djelujemo kao ekipa aktivista. Brojne humanitarne i muzičke akcije, poput Gotiva festa na Smetovima samo su način pokazivanja naše zainteresiranosti za okruženje i pozitivu. Nije ovo za mase, mislim čak da je ovaj broj od 4 miliona optimalan, jer nema ljudi koji su spremni odricati se mnogo čega za neke više ciljeve.

U zaključku svega iskoristila bih Dinine riječi koje su jasan imperativ naših potreba. Udahni pozitivu, izdahni sve nepotrebno. Sloboda čovjeka jedan je od faktora uspješnog života. Ukoliko mi sami ne spoznamo sebe i ne poradimo na stvarima koje nas čine sretnima ali nisu baš prihvaćene u okolini, onda mi i nismo za nešto novo. I Rastafari treba vidjeti, osjetiti, doživjeti, u pravom duhu poruke koju diljem svijeta prenosi!

(Irma Ahmetspahić /STUDOMAT.ba)