Antonija Landgraf ima sedamdeset godina i studentica je. Ova penzionerka iz Nove Ksavantine u centralnom Brazilu trenutno studira na univerzitetu Mato Groso.
– Pošto sam se penzionisala sa radnog mjesta u Brazilskoj banci prije 10 godina, nisam mogla samo da sjedim kod kuće, kaže ona.
– Moj muž gaji stoku na farmi i ja želim da mu pomognem. Ali učenje novih stvari mi upošljava mozak. I zato sam isprva studirala geografiju i računovodstvo, kaže ona. To je bilo prije 10 godina. Od tada je prešla na studije agronomije.
Kad je prvi put ispričala prijateljicama da razmišlja da se vrati na fakultet, smatrale su da je sišla sa uma. Neke su rekle da je to gubljenje vremena, ali ja mislim da ljudi moje generacije i dalje imaju mnogo toga da pruže i mogu da pomognu da društvo u cjelini postane bolje.
– Također mislim da je zdravo biti otvorenog uma. Nikad nije kasno da se nauče nove stvari.
Ali povratak na časove u njenim godinama bilo je iskustvo sa velikim izazovima i ne iznenađuje je što je ona najstarija na predavanjima.
– Bila sam starija čak i od profesora. A tu su i svi ti tehnološki napreci. Sav taj softver i aplikacije. Kad je izbila pandemija, imala sam problema sa online časovima, ponekad mi je bilo teško samo da se ulogujem, objašnjava ona.
– Ponosna sam na ono što radim i činjenicu da su posle mene neki moji prijatelji odlučili da se vrate na fakultet. Nadam se da će više njih moći da slijede naš primjer, kaže ona za BBC.