Nezaposlenost u Makedoniji iznosi 28 odsto dok “sretnici” koji rade prihoduju u prosjeku 350 eura mjesečno. U opštoj besparici i permanentnoj krizi radno mjesto na državnom budžetu posmatra se kao pojas za spasavanje, piše Deutsche Welle.
Šesti oktobar prošle godine, bliži se podne. Hiljade Makedonaca opčinjeno zuri u svoje televizore gdje će upravo biti obznanjeni pobjednici lutrije. To nije obična lutrija. U studiju televizije je više ministara. Pobjednika ne čekaju milioni eura, već nešto mnogo običnije, a toliko priželjkivano – radno mjesto u javnoj službi. Posao na državnim jaslama bolji je od svakog džekpota, to je ispunjenje sna o sigurnom radnom mjestu u zemlji u kojoj drugih poslova ima sve manje.
Nezaposlenost u Makedoniji iznosi 28 odsto dok “srećnici” koji rade prihoduju u prosjeku 350 eura mjesečno. Državni dug produbljuje se iz godine u godinu. U opštoj besparici i permanentnoj krizi radno mjesto na državnom budžetu posmatra se kao pojas za spasavanje. I zato je nacija gledala televizijski šou u kojem će, od 30.000 prijavljenih, 1.600 ljudi smjesta dobiti radno mjesto.
Poslom do glasova
Doduše, masovno zapošljavanje u javnom sektoru i nije neka novost. Broj budžetskih korisnika eksplodirao je posebno od 2006. godine kada je konzervativna partija VMRO-DPMNE preuzela vlast u koaliciji sa albanskom strankom BDI. Prema procjenama njemačke fondacije Bertelsman, broj zaposlenih u javnom sektoru je u posljednjih šest godina sa 90.000 porastao na čitavih 150.000 ljudi. I to u zemlji koja ima jedva dva miliona stanovnika.
– Vlada je povećala broj službenika kako bi stvorila veliku bazu politički lojalnih građana, piše u studiji fondacije. Evropska komisija, u najnovijem izvještaju o Makedoniji, zahtijeva “borbu protiv politizacije javne službe”.
Osim zaposlenih, od državnog budžeta zavisi i 270.000 penzionera i još 100.000 socijalnih slučajeva. “Tako budžet postaje socijalna alatka države“, kaže Zoran Ivanovski sa Univerziteta u Tetovu. On za DW objašnjava da 15 odsto budžeta ide samo na plate, dok u pojedinim institucijama na isplatu zarada odlazi čak 90 odsto sredstava. Radnim mjestima se obezbjeđuju glasovi i socijalni mir. Zaposleni građanin ne ide na ulice po “tuzlanskom receptu”, a kada ostane sam iza paravana na biračkom mjestu obično glasa za status kvo – za one koji su ga i zaposlili.
Ironija postaje potpuna kada se zna da većina zaposlenih u javnom sektoru uopšte ne ide na posao. Tamo ionako toliki broj ljudi nema šta da radi, a ni gdje da sjedi. Makedonski mediji prenose da ogroman broj službenika ostaje kod kuće i za to prima platu. Biljana Jovanovska, bivša direktorka Agencije za rad, takođe misli da je zapošljavanje dio neprestane kampanje vladajuće stranke.
– Politika zapošljavanja uvijek dobija na intenzitetu kada se izbori bliže. Cilj je da se poveća broj potencijalnih glasača, kaže Jovanovska.
Ucjenom do glasova
Makedonska štampa godinama piše o ovim zloupotrebama. Pred vanredne parlamentarne izbore 2011. su dvije novinarke televizije A1 (koja je u međuvremenu zatvorena) došle do spiskova vladajuće VMRO-DPMNE na kojima su imena ljudi koji su obavezni da daju svoj glas ovoj stranci i da pride nađu još deset građana koji će učiniti isto.
– Slučaj ‘Spisak’ nije otkrio ništa novo, ali je dokazao ono što svi znaju – postoji razrađen sistem kupovine glasova, kaže za DW Saška Cvetkovska, jedna od novinarki koje su otkrile ove spiskove.
Imena ljudi sa spiska “sigurnih glasova” vladajuće partije uglavnom se nalaze i na spiskovima zaposlenih u javnoj službi. Cvetkovska je telefonirala sa mnogima od njih i neki su zaista potvrdili da moraju da obezbijede glasače za vladajuću partiju, ukoliko žele da zadrže radno mjesto.
– Ljudi su ucjenjivani svojim poslom, ali i radnim mjestom sinova, ćerki ili unuka, nabraja Cvetkovska. Razmjere skandala su postale tolike da je, reda radi, moralo da se uključi i državno tužilaštvo. Do sada niko nije kažnjen.
Igra se nastavlja po istim pravilima – u aprilu su predsjednički izbori. Svega nekoliko dana prije nego što će parlament odlučiti da se ide na izbore, u novinama su se pojavile stotine oglasa za radno mjesto u državnoj službi. Zvanično je planirano i 4.000 “subvencionisanih” radnih mjesta – radi se u privatnom sektoru, ali platu daje opet država. Premijer Nikola Gruevski na sve kritike odgovara argumentom neobaviještenosti.
– Nemam nijednu informaciju da je zakon prekršen, kaže premijer. Ni to nije ništa novo, komentariše novinarka Saška Cvetkovska.
– Sistem je van kontrole. Nema razlike između partije i države. Iznenadila bih se da je drugačije, zaključuje ona.
