“Uvijek je neko drugi dobivao posao prije mene”: Profesor Damir Seferagić o tome zašto je napustio BiH

Samo u prošloj godini 68.000 građana BiH napustilo je državu te bolji život odlučilo potražiti na nekom boljem mjestu, pišu bh. dnevne novine. Izvori ovih informacija nisu bh. vlasti već mjesne zajednice i povratnička udruženja.


Foto: Ilustracija
Foto: Ilustracija

Iz BiH odlaze kompletne porodice koje svoju domovinu napuštaju zauvijek. Ni Krajina nije izuzetak, i Krajišnici odlaze iz zemlje češće nego ikad ranije. Tim povodom novinari Radija Krajina kontaktirali su profesora Damira Seferagića, koji se odlučio da sreću potraži van granica BIH.

Foto: Damir Seferagić
Foto: Damir Seferagić

Pročitajte intervju koji je ovaj profesor engleskog jezika i književnosti dao za portal radio-krajina.com.

GLEDAJ STUDOMAT.TV

TVoj vodič kroz studentski život!

Možete li nam hronološkim redoslijedom nabrojati Vaše dosadašnje obrazovanje?

Osnovnu školu sam završio u Cazinu 1999. godine, zatim sam pohađao Gimnaziju Cazin od 2000. do 2004. Nakon toga upisujem Pedagoški fakultet u Bihaću koji sam pohađao od 2004. do 2010. te sam stekao titulu profesora engleskog jezika i književnosti. Prošle godine (2015.) u augustu započeo sam studirati na VIA University College, u Horsensu u Danskoj.

Kao profesor engleskoga jezika i književnosti, nažalost ste bili primorani napustiti našu državu, što je veliki gubitak, koji su Vaši razlozi?

Razlozi su mnogi, ali primarno zbog ogromne korupcije u sistemu zapošljavanja, niskih i neredovnih primanja te manjak poštovanja prema mojoj profesiji. Proveo sam 5 godina radeći u raznim školama diljem kantona, te iako sam mnogo puta dokazao da svoj posao radim bolje od mnogih drugih, neko drugi bi dobio posao na stalno a ja bih bio poslan na biro. Takodjer zbog neredovnih primanja nemoguće je imati financijsku sigurnost jer zarađeni novac stoji na nekom fiktivnom računu. Na kraju mnogi ljudi ne shvataju da je posao nastavnika/profesora jako zahtjevan, da provodimo mnogo vremena na pripremanje i da se žrtvujemo psihički, fizički i financijski da bi budućim generacijama omogućili što bolje obrazovanje. No najčešće čujem rečenicu: „Vama u školi je najbolje, vi imate 3 mjeseca godišnjeg“ – a to ne može biti dalje od istine.

Koliko je teško biti stranac u nekoj državi?

Jako je teško, jer bez poznavanja jezika i ljudi koji ti mogu pomoći teško je doći do posla. Ali Danci su uvijek ljubazni i voljni pomoći tako da nije strašno.

Sad ste student informatike. Ponovo ste u školskoj klupi nakon nekoliko godina rada, kako se osjećate? Da li ste bijesni, razočarani ili ipak sretni što imate priliku da djelujete na nekom drugom polju i u drugoj državi?

Smatram se sretnim što sam dobio priliku da studiram ovdje. Ne bih rekao da sam bijesan niti razočaran, samo bih volio da sam imao ovu priliku ranije.

Kakav je sistem obrazovanja u Danskoj?

Svjetlosnim godinama daleko od našeg. Sve učionice su opremljene najmodernijom opremom. Studentima je omogućen pristup fakultetu 24 sata dnevno, komunikacija s profesorima je mnogo ležernija nego kod nas, te su uvijek na raspolaganju da odgovore na pitanja.

Koliko pridaju pažnje praktičnoj nastavi?

Obrazovanje u Danskoj se svodi na 80% prakse – 20% teorije, dok je u BiH po mom mišljenju obrnuto.

Kakvi su Vaši planovi za budućnost? Jeste li razmišljali o povratku u našu državu, u smislu da joj pružite još jednu šansu? Da pokušate novostečenim znanjem i iskustvom promijeniti sistem i okruženje?

Ne vidim smisao u povratku u BiH, jer situacija se neće popraviti već će samo da bude gore. Pokušaću pronaći posao i zavrsiti studij, naučiti danski jezik a nakon toga možda se preselim u neku drugu zapadnoeuropsku državu, ali idem korak po korak, ne planiram previše unaprijed.

(Radio Krajina)