fbpx

Studenti više nemaju volje ni koncentracije za fakultet: “Mladi će biti najveće preživjele žrtve pandemije”

 Studenti više nemaju volje ni koncentracije za fakultet: “Mladi će biti najveće preživjele žrtve pandemije”

Trenutno nastaje jedna izgubljena generacija mladih koja će još dugo trpjeti posljedice pandemije…

Zadnje istraživanja pokazala su da svaki treći adolescent ima neki problem koji utiče na njegovo mentalno zdravlje. Okolnosti pandemije virusa COVID-19, nemogućnost bavljenja sportom, zabrane ekskurzija, zatvaranje svih mjesta na kojima su se mladi družili, bez utakmica, koncerata i općenito nedostatak svake interakcije „u živo“ s vršnjacima situaciju je pogoršalo još više.

U udruzi PRONI – Centru za socijalno podučavanje pokrenuli su projekt „Kužim te“ kako bi kako bi osvijestili važnost sudjelovanja u vršnjačkoj prevenciji daljnjih rizičnih ponašanja, promovirali očuvanje mentalnog zdravlja svojih vršnjaka i unaprijedili osobne mogućnosti i potencijale.

Ideja je osvijestiti i ohrabriti mlade da znaju prepoznati mentalne probleme kod sebe i svojih vršnjaka i objasniti im kome se trebaju obratiti za pomoć u tom slučaju, piše dw.com.

 – Jedino istraživanje koje za sada imamo na studentskoj populaciji govori nam da 60 posto studenata ima neki problem s koncentracijom i motivacijom tijekom online nastave, a čak 40 posto ima taj problem uslijed nekog psihičkog stanja. Srednjoškolci imaju dodatni problem s praktičnom nastavom koju su u nemogućnosti obavljati redovito, s obzirom na to da se ovo stanje sada već produžilo na dvije akademske godine. Psihološka pomoć i službe u školama su potkapacitirane jer nema svaka škola ni psihologa, pa smo došli do zaključka da je zapravo vršnjačka podrška jako bitna i pokušavamo to osvijestiti kod adolescenata, kaže voditeljica projekta Maja Knežević.

Prema njenim riječima, ovakva vrsta problema je još nažalost dosta stigmatizirana, pa im je za cilj i da pokušaju otvoreno razgovarati i destigmatizirati mentalne probleme kao nešto čega se treba stidjeti ili skrivati.

Dr. Katarina Dodig Ćurković pročelnica Zavoda za dječju i adolescentsku psihijatriju Kliničke bolnice Osijek nalazi se u „prvim rovovima“ kada je u pitanju mentalno zdravlje mladih. Kaže da je pogoršanje stanje očigledno a povećanje obima posla ogromno od kada traju antiepidiemiološke mjere.

 – Nama je puna ambulanta svaki dan. Posljedice se već osjete a bojim se da neće ništa biti bolje ni kada sve ovo prođe. Pogotovo je uočljiv rast broja djece koja prvi put dolaze. Zabrinjavajuće je što nam se povećavaju kliničke slika koje su teže: agresija, samoagresija, poremećaji prehrane, psihotične dekompenzacije, pokušaji suicida, kaže dr. Dodig Ćurković i napominje da je pritisak na mlade vrlo realan jer ovakvo stanje traje dvije školske godine.

Oni nemaju više strukturu dana, nema sportskih aktivnosti, kafića, socijalizacije, druženja, roditelji su već nervozni, dolazi do pritisaka unutar porodice, to sve dovodi do problema…

Lica bez mimike

 – Maske same po sebi su možda korisne u sprječavanju epidemije, ali smo postali ljudi koji se ne vidimo međusobno, nema mimike lice, cijela jedna dimenzija komunikacije je nestala. Ne vidimo osmjeh na tuđem licu. Kako će se mladi naučiti empatiji jednog dana dok gledaju samo u maske? Kažu, gledaj po očima, ko da nosimo burke cijelo vrijeme, kaže osječka psihijatrica predviđajući posljedice koje će se tek osjetiti:

 – Imat ćemo problem žrtvovane generacije.

 – Oni koji su prije dvije godine krenuli zajedno u srednju školu uopće se ne poznaju kao razred. Zakinuti su za zajednički provedeno vrijeme i najljepše razdoblje u životu i im prolazi bez stvaranja zajedničkih uspomena. Razdoblje kada se stvaraju čvrsta prijateljstva koja ponekad potraju cijeli život oni provode pred računalom. Oni koji su bili malo introvertniji i u školama su manje prepoznati jer se ne ističu, na guraju se i sada se još više povlače jer nemaju podražaja ni interakcije koji su dolazili od njihovih nastavnika i profesora, upozorava na sve moguće implikacije epidemioloških mjera dr. Dodig Ćurković.

Problemi nisu samo epidemiološki, posljedice će biti i ekonomske, mnogo ljudi će ostati bez posla, to su situacije koje dovode do napetosti i unutar porodice, a mladi sve to osjete i vide. Kada se uzmu u obzir sve okolnosti i parametri, ostaje strahovanje da trenutno nastaje jedna izgubljena generacija mladih koja će još dugo trpjeti posljedice pandemije i nakon što ona jednog dana završi.

Možda te i ovo zanima?