Na e-mail adresu našeg portala stiglo je otvoreno pismo studentima Univerziteta u Sarajevu upućeno od strane bivšeg studenta-prorektora Samira Arnautovića, koje vam prenosimo u cijelosti.


“Prije godinu dana, kao student-prorektor, napisao sam prvo otvoreno pismo studentima Univerziteta u Sarajevu, pozivajući ih na studentski aktivizam i upozoravajući ih da njihova neaktivnost može da produži monopolizaciju, nerad i de facto nepostojanje Studentskog parlamenta (SPUS).

Nakon toga, napisao sam još jedno otvoreno pismo, među posljednjim činovima u mandatu studenta-prorektora, objelodanjujući frapantne zahtjeve za finansiranje nelegalnih i propalih aktivnosti SPUS-a u iznosima od desetica hiljada maraka; nelegalnih – jer ih je odobravao predsjednik koji nije bio biran već dva mandata, bez konsultacije sa službenim tijelima SPUS-a, a propalih jer im je trebalo retroaktivno finansiranje.

Nakon toga, vrlo brzo je održana „na vrat-na nos“ skupština SPUS-a, čije tačno mjesto i vrijeme, kao ni kandidati nisu bili javno objavljeni, a na kojoj je jednoglasno izabran Haris Zahiragić koji je obećao oživljavanje studentskog aktivizma.

Ja sam u međuvremenu objavio knjigu „Priručnik za studentsko organizovanje na Univerzitetu u Sarajevu“, u nadi da će pomoći svim studentima koji žele – a ne znaju, da se aktiviraju, završio sam svoje studije, a time i studentski aktivizam. Tadašnji rektor, nije dozvolio da se promoviše knjiga u prostorijama rektorata.

U međuvremenu, Haris Zahiragić je organizovao dramatičnu proslavu Prvog marta, raspravljao se i pozivao na tlačenje onih koji su drugačiji od njega (igrom slučaja LGBT populacija) – iste filozofije koja je dovela do rata, predložio odobravanje drugog septembarskog roka, verbalno napao intelektualca Muhameda Filipovića što se bavio intelektualnim i diplomatskim radom – a ne nosio pušku u ratu, predložio nezakazivanje nastavnih aktivnosti za vrijeme trajnja džuma namaza, predložio da se glasa za njegovu rodbinu, prijatelje i poznanike na lokalnim izborima 2016, sastao se sa Reisu-l-ulemom i najavio nekakvu zajedničku saradnju, navodno prvi put spriječio povećanje školarine na UNSA (iako je to učinjeno početkom svake akademske godine proteklih nekoliko godina) te raspravljao sa bivšim predsjednikom SPUS-a razočaravajuće rezultate stranke SDA na lokalnim izborima.

Sumirano, SPUS je više radio tokom dvije godine svog neizabranog i nelegalnog nerada. Činjenica da je Haris Zahiragić član i funkcioner SDA, odigrala je ulogu da mediji i javnost koji ne podržavaju tu stranku izvještavaju detaljno o njegovim izjavama u negativnom kontekstu, a da mediji i javnost koji podržavaju tu stranku izvještavaju detaljno o njegovim izjavama u pozitivnom kontekstu. Zavisno od perspektive iz koje se gleda, jedan student je postao slavan ili ozloglašen, a studentski aktivizam, SPUS, skupština SPUS-a, upravno tijelo SPUS-a, student-prorektor, de facto su nestali.

Za sve ovo naravno, nije kriv Haris Zahiragić. On je dao sve od sebe – za ostvarenje svojih ciljeva. Krivi su studenti koji se boje svoje sjene, koji vjeruju u informacije bez da ih provjere, koje je strah da kucaju na vrata, a kamoli da ih otvore – čekajući da ih neko drugi za njih otvori, koji hipnotisano krstare kroz visoko obrazovanje, u nadi da će možda baš svako od njih, kada dobije svoju diplomu u dvorani bez grijanja, dobiti i taj posao, jedan, koji nekoga čeka. Upravo će neko drugi da provjeri informaciju, otvori vrata, dobiti onaj jedan posao. Dok masa studenata stoji u redu, pogete glave, stišanog glasa, jalove nade, poput ljudi koji čekaju pogubljenje. Ko će biti taj neko u takvim okolnostima je – lutrija.”

Samir Arnautović

(STUDOMAT.ba)