Na e-mail adresu našeg portala stiglo je otvoreno pismo studentima Univerziteta u Sarajevu upućeno od strane studenta-prorektora Samira Arnautovića, koje vam prenosimo u cijelosti.


“Uskoro počinje akademska 2015/2016. godina, kada brojni mladi ljudi prvi put dobijaju status studenta Univerziteta u Sarajevu, a neki taj status već uživaju. Iako veoma mladi, budući brucoši su već dobro upoznati sa društveno-političkom situacijom Bosne i Hercegovine, kao i poslovnom klimom koja vlada u našem društvu, stepenom nezaposlenosti i svjesni su koliko je teško obezbijediti sve ono, što je potrebno da uzmu učešće u privređivanju i društveno-političkom životu svoje zemlje.

Za svakog studenta, prvi korak počinje odabirom i upisom fakulteta, za koji smatraju da će sa sticanjem njegove diplome stvoriti najbolje pretpostavke za obavljanje željenog posla. Studentima je često rečeno da je dovoljno da samo uče, te da će na taj način doći do željenog cilja. Dobar dio studenata koji su pri kraju studija, svjesni su da iako bez učenja nema uspjeha, za uspjeh je potrebno daleko više – što širi društveni angažman, učestvovanje u brojnim aktivnostima i uspostavljanje poznanstava sa postojećim ali i budućim pripadnicima struke za koju se obrazuju.

Prvi stepen ovog društvenog angažmana za svakog studenta jeste – studentski aktivizam. On podrazumijeva interes za studentska pitanja, osmišljavanje i realizovanje raznih aktivnosti i projekata od značaja za studente. Studentski aktivizam je pored toga, instrument učešća studenata u organizaciji i poboljšanju fakulteta i univerziteta u cjelini. On razvija političku kulturu kod studenata, organizacione sposobnosti, popunjava slobodno vrijeme lično korisnim i društveno korisnim aktivnostima. Univerziteti postoje radi stavljanja u upotrebu talenta, inteligencije i marljivosti radi proizvodnje stručnih, konstruktivnih i progresivnih kadrova u svim strukama, slobodnih i perspektivnih ljudi i on ne može da se u tom pravcu razvija bez snažnog učešća studenata, primjene studentskih ideja i razmatranja studentskih mišljenja i kritika. To se ostvaruje kroz organizovano učešće studenata u tijelima univerziteta, konstruktivne kritike, a nekada kada je potrebno i kroz blokade, bojkote i proteste.

Nažalost, u posljednjih nekoliko godina, studentski aktivizam je na katastrofalno lošem nivou. Sve pretnodno navedeno, nepoznanica je studentima. Najveći broj studentskih organizacija ne samo da ne radi, već ne ispunjava svoje zakonske obaveze redovnog izbora rukovodstva, preregistracije u nadležnim organima. Nema riječi o novim akademskim idejama, inicijativama i naporima, a rijetki takvi slučajevi su ugušeni nedostatkom zajedništva studenata, koje treba da proizvede konstantno angažovanje u studentskim organizacijama. Brojni predsjednici studentskih organizacija su se zaposlili, odselili, završili fakultete (ili pak nikada nisu), a prostorije studentskih udruženja skupljaju prašinu. Neki dekani gledaju kroz prste studentskim organizacijama koje su pretvorile ove prostorije u kancelarije za privatne legalne ili nelegalne biznise, u kojima sjede studenti sa decenijom staža.

Studentski parlament kao krovna studentska organizacija na nivou Univerziteta, četiri godine nije promijenio predsjednika, iako je zakonsko ograničenje dva mandata po godinu. Tri godine nije podnio ozbiljan finansijski izvještaj iako su stotine hiljada maraka protekle kroz njegov račun, dvije godine nije održao sjednicu Upravnog odbora iako je za donošenje ikakvih odluka to neophodno. Povrh svega, a i poslijedicom navedenog, godinu dana je pusto 5 mjesta za studente u Senatu Univerziteta, glavnom tijelu gdje se donose sve odluke na nivou UNSA, pusto je skoro 10 mjesta za studente u komisijama i savjetodavnim tijelima. Pusta su mjesta predstavnika fakultetskih grupacija, kao i mjesta u Vijećima fakulteta, gdje se donose najvažnije odluke za svaki fakultet. Što je najgore od svega, najveći broj studenata nije svjestan da ova tijela postoje, niti da kroz ta tijela mogu da daju inicijativu za poboljšanje ili pak osujete bilo koju odluku bilo kojeg tijela fakulteta, odnosno univerziteta, štetnu za studente.

Ovim putem pozivam sve trenutne i buduće studente, da se trgnu iz apatije i ravnodušnosti za sve ovo, jer će im se u protivnom to naveliko vratiti kako kroz kvalitet (ili nekvalitet) studiranja, tako i kroz loše stanje u društvu, jer oni nisu kada su mogli, birati i biti birani u tijela i organizacije kroz koje bi počeli učiti kako da se, kao odgovorni, civilizovani i obrazovani moderni građani, nose sa sve težim okolnostima u kojima se nalaze naše društvo.

Studentske organizacije, udruženja i asocijacije, na svakom fakultetu, kao i Studentski parlament (SPUS) na nivou Univerziteta su prva stepenica, a u okolnostima koje sam prethodno naveo, prvi ispit za sve studente, mlade građane, koji će iskušati njihovu sposobnost da se bore za rješenje problema, umjesto samo da o njima pričaju.

Nemojte samo prolaziti pored prostorija studentskih organizacija na vašem fakultetu, bez da uđete, zainteresujete se i uzmete učešće u njihovom radu, jer to su vaše prostorije i vaše studentske organizacije – jer ćete u protivnom sutra prolaziti pored prostorija državnih organa, u koje nećete moći ući od oklopljene policije.

Za sve studente koji ne žele da čekaju da se nešto desi, već koji žele da poduzmu nešto za sebe, svoj fakultet, univerzitet i društvo – a koji možda ne znaju kako, stojim na raspolaganju sa svim informacijama i uputama u vezi sa zakonima, propisima, radom i organizacijom svih studentskih i nestudentskih tijela Univerziteta u Sarajevu.

Moj ured je na Pravnom fakultetu, a kontakt adresa je samir.a@unsa.ba.”

Samir Arnautović

(STUDOMAT.ba)