Priče sa mog fakulteta

Em što imamo predmete koji su nebitni za ono što studiramo, em je organizacija na fakultetu jednaka nuli. Mnoštvo je stvari koje na mom fakultetu nisu pozitivne. Prvenstveno, uvažene gospođe sa Studentske službe koje su tipične balkanske šalteruše iz kojih izbija nervoza i bijes. Hajde, to se nekako može i preživjeti, ali čekati duže od mjesec dana da unesu imena studenata u ISSS ili da upišu ocjenu u isti taj sistem dovodi do nervnog sloma. Pored toga, ono što još više uništava živce su popularne “zelene prijavnice” koje smo nekad morali kupovati na Pravnom fakultetu (sad ih, Bogu hvala, možemo isprintati sa stranice fakulteta).

Profesor ne unese ocjenu na sistem, student mora rješavati njegovu grešku koja spada ili u nestručnost, zaboravnost, informatičku nepismenost ili nešto četvrto. Prvo ispuni prijavnicu, isprintaj, traži profesora da se potpiše, nosi na Studentsku i čekaj da se tete smiluju da ti unesu ocjenu, ako kojim slučajem ne izgube taj dragocjeni papirić. Jer ako izgube, valja po završetku treće godine opet ispunjavati prijavnicu i tražiti profesora. Treća stvar koja me nervira, a koju sam spomenula gore, jeste predmet koji je, prema mom mišljenju, nebitan za ono što studiram. Čini mi se da svako ima minimalno jedan predmet u semestru koji mu nikad u životu neće trebati, bez obzira šta studira i šta planira biti u životu.

Tu su i profesori kojima je, narodski rečeno, ćeif oboriti dosta studenata, jer eto nisu znali dopuniti treću rečenicu petnaestog pasusa sa 25. stranice osamnaestog poglavlja ili su uradili zadatak na sasvim drugačiji, ali ispravan način koji bi običan insan priznao kao tačan. Također me nervira nepoštivanje zakona kad su u pitanju uslovni predmeti, kolizija i slično. Čas ih ima, čas ih nema. Ili daj da donesemo zakon ove godine, a sljedeće ćemo ga godine ukinuti 5 do 12, jer nam se može. Negativna strana mog fakulteta je i pisanje na koljenima ili na dijelovima slomljene stolice.

Ono što bih izdvojila kao pozitivnu stranu svog fakulteta jeste čitaonica. Jedna rijetko pozitivna stvar u kojoj zaista uživam. Koliko god studenata da je prisutno tu, uvijek vladaju mir i tišina. Kao osoba koja studira jezik i književnost, nije mi problem čitati sve romane i tektove koji “stoje” u silabusima, jer jednostavno volim čitati i analizirati pročitano, a čitaonica je idealno mjesto za to.

Također, pozitivna strana studiranja jeste društvo sa kojim dijelimo studentske muke. Sa većinom kolega “kliknemo”, jer su to uglavnom osobe sa kojima dijelimo slična ili ista interesovanja, a i u istim smo belajima, pa je odmah lakše. Pozitivan je i kurs japanskog jezika koji se održava na mom dragom fakultetu, ljudi koji rade u fotokopirnici fakulteta, pojedini profesori i asistenti koji učine da vam bude toplo oko srca kad ih vidite, jer svoje znanje prenose sa takvom vedrinom, stručnošću i u pozitivnoj atmosferi, da jednostavno morate da ih volite i da njihov predmet naučite tokom predavanja/vježbi.

Zaključak svega ovoga može biti da sam hejter, da sam pogriješila pri odabiru studija, ali uprkos svim stvarima koje me ljute i dovode do bjesnila u određenim momentima, još uvijek volim ovo što studiram. Negdje sam pročitala da ukoliko nam sve “ide k'o po loju” trebamo ubaciti kamenčić u cipelu, da nas on žulja. Sve negativne stvari prilikom studiranja su taj kamenčić, dobro je što postoje. U životu ćemo primijetiti da ćemo uvijek imati taj kamenčić koji smeta i žulja, uvijek će postojati nešto što će nas dovoditi do ludila, da bismo na kraju shvatili da je to bila samo dodatna motivacija koja nas je tjerala naprijed.

(Ajla Aljović/STUDOMAT.ba)

Napomena: Tekstovi objavljeni u rubrici Studentski glas predstavljaju stavove i mišljenja autora teksta, a nikako redakcije i portala STUDOMAT.ba.