Živio je jednom stari mudri samuraj. Imao je grupu učenika i obučavao ih mudrosti i ratnim vještinama. Jednog dana, za vrijeme obuke, došao mu je mladi ratnik, poznat po svojoj grubosti i okrutnosti.

Njegova omiljena taktika je bila provokacija: vrijeđao je suparnika koji je gubio strpljenje, prihvatao je izazov, ali u bijesu je pravio grešku za greškom i, naravno, gubio je borbu.

Tako se dogodilo i ovog puta: ratnik je uzviknuo nekoliko uvreda i počeo posmatrati reakciju samuraja. Samuraj je mirno nastavljao sa predavanjem.

Ovo se ponovilo nekoliko puta. Kada  samuraj nikako nije odreagovao i treći put, ratnik je ljut, otišao sa predavanja.

Ostali učenici su pažljivo, i sa interesovanjem posmatrali ovu situaciju. Nakon odlaska ratnika, jedan nije izdržao:

– Učitelju, zašto ste tolerisali njegove napade i vrijeđanja? Trebali ste ga izazvati na borbu!

Mudri samuraj je odgovorio:

– Kada vam neko donose poklon, i vi ga ne prihvatite, gdje li će poklon završiti?

– Kod svog vlasnika, odgovorili su učenici.

– Isto važi i za zavist, mržnju, uvrede i zlobu. Sve dok ih ne prihvatite, oni pripadaju osobi koja ih je donijela.

(Femina)