Jesmo li uporni ili ipak tvrdoglavi?

Često sizifovski istrajavamo na pojedinim idejama, pa se postavi pitanje, jesmo li mi uporni ili ipak samo tvrdoglavi?


Još kao dijete su me opisivali kao nekoga tvrdoglavog, a ja sam u stvari imao jaku volju i nisam odustajao dok ne dobijem to što želim. Istini za volju, jako je teško bilo izaći na kraj sa mnom. Ne može se reći da nije postojao baš nikakav uticaj nada mnom, jer često sam na kraju izvršavao ono što se zahtijevalo od mene, ali dok do toga dođe dugo sam se raspravljao, ubjeđivao, da ne kažem svađao. I rekao bi čovjek prolazna faza u razvoju djeteta koja će proći pod uticajem sazrijevanja i socijalizacije. No da li je?

Ma naravno da nije. Kakav bio takav i ostao, onaj koji misli da će ispraviti krivu Drinu. A ne ide, neće Drina da se ispravi.

Pa se onda zapitam, jesam ja uporan, ili sam tvrdoglav?

Tvrdoglavost je upornost bez cilja. Cilj radi kojeg tvrdoglavi čovjek savlađuje ponekad ogromne prepreke objektivno ne opravdava njegove postupke. Pa i njega samog taj cilj malo interesuje, on želi da postigne svoje uprkos svim argumentima i okolnostima, što njegovo ponašanje čini ružnim. A glavno je da u osnovi ponašanja tvrdoglavog čovjeka leži često veoma maskiran motiv: “Tako mi se hoće“. Ali, je li tvrdoglavost rezultat vaspitanja, navike da se postupa kako se hoće? Moguće. No, od tvrdoglavog nije teško napraviti upornog čovjeka. Za to je potrebno da mu se pomogne da pronađe pravi cilj.
Jer, kako je britanski književnik Thomas Browne jednom prilikom rekao “Ono što se smatra tvrdoglavošću kad je cilj loš, tumači se kao upornost kad je cilj dobar.

A vi, jeste li uporni ili tvrdoglavi? Sve zavisi o stajalištu s koga se gleda. Ljudi koji se ne slažu s vama i vašim uvjerenjima reći će da ste tvrdoglavi. Oni koji misle da činite ispravno, reći će da ste uporni.

Bilo kako bilo, ukoliko imate cilj u životu, cilj o kojem ste dobro promislili, odvagnuli pozitivne i negativne strane te svjesno krenuli u njegovo ostvarivanje, nemojte dopustiti da vas prepreke i omanji neuspjesi pokolebaju i obeshrabre.

Ja smatram da je upornost odlična osobina za uspjeh, ako ne i odlučujuća. Jer, ako kucate na vrata dovoljno dugo i dovoljno jako, budite sigurni da ćete probuditi nekoga. Možda će vas taj neko otjerati sa svog praga, ali kucajte dalje. Naravno, kad kucate na nečija vrata nemojte biti svadljivi kao mali Nikola sa početka teksta.

Svima koji su zastali da predahnu na svom putu do cilja i svima koji razmišljaju da se vrate na početak ili krenu u nekom drugom smjeru, savjetujem da udahnu, nađu onu unutrašnju nadljudsku snagu, kako bi podignuli glavu i napravili sljedeći korak. Jer ne obara se svako drvo jednim udarcem. Ukoliko su se jedna vrata zatvorila, vjerovatno negdje postoje vrata koja čekaju da ih otvorite.

(Nikola Kandić / STUDOMAT.ba)


Sviđa ti se objava? Podijeli je sa prijateljima!

Nikola Kandić
Hercegovac sa jasnim stavovima koje rado dijeli sa okolinom bez obzira što uvijek nije prihvaćen. Pacifista, zaljubljenik u knjige, muziku, film i ples.