– Moje interesovanje za autobuse počelo je još u djetinjstvu. Često sam u vrtiću znao da pravim autobuse od kartona i time bih se zabavio satima, kasnije, u tinejdžerski godinama dobio sam fotoparat i počeo da fotografišem autobuse koji su prolazili kroz moj grad. Vremenom, moje znanje se širilo, moje slike su postajale bolje i počeo sam da zarađujem prvi novac, to je na samom početku bilo dovoljno meni za džeparac, kazao je Enes.
Pisao je često recenzije o putovanjima i slao ih agencijama kako bi lakše odabrali autobus za neko od sljedećih putovanja.
– Pisao sam recenzije o putovanjima u Italiju, Španiju, Francusku, Srbiju, Hrvatsku, Njemačku i niz drugih. Analiziram udobnost putovanja, slikam i bilježim sve što se dešava na istom i prenosim (ne)zadovoljstvo putnika uslugom. Za mene je to zanimljiv posao, i nije mi naporno. Pronalazim autobuse za ekskurzije osnovnih i srednjih škola, putovanja neke agencije ili za bilo koju drugu uslugu. U kontaktu sam sa velikim brojem prevoznika, oni pomažu meni, ali pomažem i ja njima, kaže Enes.
Enes ističe kako je na početku svoj rad prezentovao na stranici BHBus.net koja je nakon pet godina ugašena i pokrenuta je nova internet-stranica BHBus.ba portal i forum. Cilj ove stranice je da se promovišu prevoznici, ali i da se pomogne u širenju biznisa i saradnji među prevoznicima.
– Na samom početku mog rada, mnogi nisu shvatali zašto slikam, pa su često mislili da me neko angažovao da ih uhodim, a istina je bila daleko od toga. Sada se često desi da mi prijatelji šalju slike autobusa uz pitanja da li valja, ima li kvarova i da li je sve uredu da bi išao na višekilometarska putovanja. Uložio sam mnogo truda i rada da bih danas mogao da sarađujem sa prevoznicima širom regiona, ali čovjek se osjeća ispunjenim kad radi ono što voli, dodaje on.
Enes je ovaj svoj neobičan hobi doveo do malog biznisa i učinio sebi život lakšim jer svakodnevno radi ono što voli.
(Nejra Čehajić/STUDOMAT.ba)