Danilo Kiš: “Majko! Tvoj stakleni pogled dušu moju muti.”

Danilo Kiš bio je jugoslovenski književnik i dopisni član SANU-a. Jedan je od najčešće prevođenih pisaca sa ovih prostora, a svoje prve radove objavio je 1953. godine. Njegova najpoznatija djela su: "Mansarda", "Bašta, pepeo", "Peščanik", "Grobnica za Borisa Davidoviča", "Rani jadi", "Enciklopedija mrtvih", "Čas anatomije". Rođen je upravo na današnji dan, februara 22.


“Dok evropsko dvadeseto stoljeće nestaje za horizontom bučne globalizacije našeg doba i sa sobom odnosi čitave biblioteke poezije i proze u dubine (koje će samo učenjaci posjećivati), mogli bismo se upitati da li je ta era stvorila ijednog pisca sa dovoljno tehničke vještine i moralnog suosjećanja da bi se zlodjela nedavne prošlosti sažela u književna djela koja pozdravljaju modernističku inovaciju, ali u isto vrijeme poštuju i stariju narativnu tradiciju, ne zakidajući potrebu čitaoca za upečatljivim pričama”, rekao je Mark Thompson.

Ovo se pitanje nameće i očekuje višestruk odgovor. Danilo Kiš je rođen u Jugoslaviji prije sedamdeset godina, 22. februara 1935., a umro je u Parizu 1989. godine. On je bio daleko najistaknutiji autor koji se pojavio u Titovoj Federaciji, a možda i jedini koji je uspio izbjeći jačinu i val lokalnih problema i običaja. Malo je njegovih radova objavljeno, ali njih četiri ili pet su toliko dobri da su, dozvolite da posudim Mauroisovu počast Borgesu, “dovoljni da ga nazovemo velikim”.

Osim kvalitetom zasebnih tekstova, Kišova dostignuća su osnažena i nečim neuhvatljivim, jednom dimenzijom koja se osjeća upoznavanjem njegovog opusa. To je plemenitost njegove nemirne predanosti književnosti, njegova potraga za vjerom u književnosti, što se može primijetiti od samog početka njegovog autorskog života.

Ovo nije retrospektivan opis skladnosti jedne karijere koja je inspirirana ličnom tragedijom, a brutalno prekinuta smrću od raka. Ovo je više skretanje pažnje na konzistentnost Kišove ciljane potrage za sredstvima (jezikom, formom) da iskaže pojedinačno iskustvo i kolektivnu katastrofu, bez žrtvovanja istine ili finoće literarnog iskaza.

Kiš je brzo sazrijevao kao autor, ali bez neminovnosti. Više od bilo kakvog posebnog talenta, njegove prve pjesme i priče otkrivaju brzinu i predanost kojom je učio zanat slova. Svoj debi je napravio pjesmom “Oproštaj s majkom”. Početni stih ove prvoobjavljene pjesme je bio: “Majko! Tvoj stakleni pogled dušu moju muti”. Nakon četiri jednostavne strofe sa rimom ABAB, pjesma se završava zazivajući “nježnu ljubav majke koje više nema!” To je jedno bljutavo djelo, skoro sramno, ali ipak nekako nezaboravno zbog odlučnosti mlađahnog autora da se čistom snagom emfaze neposredno dotakne najintimnijeg, bolnog iskustva.

Kiš je neke od tema koje je istraživao čitav svoj život – gubitak, patnja i njihov uticaj – pronalazio posebno u “krugu porodice”. On će postati izuzetno vješt u indirektnom prikazivanju ovih, ali i drugih tema.


Sviđa ti se objava? Podijeli je sa prijateljima!

Irma Ahmetspahić
Studentica prve godine prvog ciklusa studija na Fakultetu političkih nauka UNSA, odsjek žurnalistika. Ni manje ni više. Uživam u svijetu medija. Pisanju. Slobodi. Volim košarku, kafu i crnu boju. Uvijek imam olovku i papir.