Upoznajte dvadesetšestogodišnju pjesnikinju Draganu Marković

Draga Marković je dvadesetšestogodišnja djevojka, kojoj je velika ljubav poezija. Živi u Šapcu, i nedavno je izdala svoju prvu zbirku pjesama ˝Kaput i kupine˝.


dragana3

Razgovarala: Nejra Čehajić, STUDOMAT.ba

Advertisements

Možete li nam reći nešto više o sebi?

Ja sam Dragana Marković, rođena sam 08.10.1992. godine u Šapcu, do svoje 15. godine sam odrastala u Metliću, malom selu na obodu planine Cer. Nakon završene srednje Ekonomske škole u Šapcu, preselila sam se u Pančevo. Od tada sam svakodnevno na relaciji Pančevo – Beograd. Dunav sam prešla više puta nego što bi on mogao da upamti, i svaki put sam podjednako očarana tom vodom ispod Pančevačkog mosta. Strukovni ekonomista sam, bavila sam se administrativnim poslovima, iz hobija pišem i fotografišem, neko vreme tokom studija sam bila i volonter. Od nedavno sam navučena na fitness iako me ranije svaka aktivnost smarala. Plašim se žaba. Ne volim kefir. Volim kupine, one divlje sredinom avgusta.

Kada ste otkrili svoj talenat za pisanje? Sjećate li se svoje prve napisane pjesme?

Baš prva je bila nakon završenog osmog razreda, neka sublimacija odnosa sa drugarima iz razreda. I jedna o razrednoj starešini, kao idolu tog perioda, mada je podjednako cenim i sada. Dosta naivno je to zvučalo, ali su jedne od retkih mojih pesama koje imaju rimu.

Šta je osnovna motivacija i zbog čega pišete?

Uglavnom pišem kada sam tužna, besna, pod stresom, izbacim sve negativne emocije iz sebe, i zaboravim za njih. A i nekako kada mislimo da najmanje vredimo, imamo potrebu da stvorimo nešto vredno, pa tako ja stvaram poeziju, ako ne fotografišem. I crtanje i slikanje mi veoma prija, ali oduzima više vremena i pravi veći nered, koji ne volim kasnije da raspremam.

Gdje žanrovski pripada Vaša poezija? Da li u svojoj poeziji ispreplićete subjektivni i objektivni narativ?

Kažu da je ljubavna lirika, ja nisam studirala književnost, pa je laički ostavljam bez forme i ne guram u okvire. Gde god da se smesti, njoj je dobro, ako neko misli da tu pripada. A može i na neko drugo mesto, ako bi nekome drugome više tamo odgovarala.

Uglavnom je subjektivni narativ, u smislu da pišem na način koji meni prija i budi mi emocije na napisano. Ali to ne znači da uvek o sebi govorim, dosta posmatram ljude oko sebe, pa se uvek neko makar malo provuče kroz stihove.

Uprvo ste završili sa svojom prvom zbirkom poezije. Možete li nam reći nešto više o ˝Kaput i kupine˝?

U zbirci govorim o svemu što nedorečeno stoji među ljudima, uglavnom u partnerskom odnosu. O konvencijalnoj idealističkoj muškoj figuri, i patrijahalno podređenoj ženi koja izražava bunt i prkos, suptilno i umereno koketirajući žargonskim izrazima, ali uvek snažno i efektno. Svaka nova pesma je otvorenija, slobodnija, necenzurisanija, eksperimentišem rečima i utiscima koje one stvaraju.

Advertisements

dragana 2

U čemu/kome pronalazite inspiraciju?

Inspiraciju ne pronalazim, pronađe ona mene, kada ne mogu da se izborim sa svakodnevnicom. Uglavnom neko vreme stoje neiskazane emocije u meni, i čekaju taj trenutak da se formiraju u stihove. A već sam to spomenula u prethodnim pitanjima, da me inspirišu ljudi koji me okružuju, oni sa kojima sam na bilo koji način bliska, i koji izazivaju određene emocije u meni.

Koji žanr najviše volite čitati? Koji je vaš omiljeni pisac?

Ovo je baš teško pitanje, ranije su to bili romani, sada mi više ne drže pažnju. Volim da čitam autore koji mi prodru u um, i navedu me da razmišljam na način koji je meni razumljiv. Sada čitam samo mlade neafirmisane autore, jer zaista imaju šta da kažu. Ne verujem u idole, ali verujem da zbog Elene Ederlezi postoji poezija, i nadam se da će uskoro izdati zbirku.

Šta dalje možemo očekivati od Vas? Da li već radite na nekoj novoj zbirci?

Ja bih volela da znam, šta od sebe mogu da očekujem. Ali sve je tako nepredvidivo kod mene, stvari se same dešavaju. Ja se samo trudim da dovoljno svesno pratim smernice. Ni na ovoj zbirci nisam radila, ali poeziju pišem i dalje, prvenstveno za sebe. Pa me obraduje kada još neko kaže kako uživa u njoj. Imam novi materijal za drugu zbirku, ali imam i gomilu drugih ideja, pa ćemo videti šta će preovladati.

Da li sebe u budućnosti vidite kao pjesnikinju ili ćete se ipak posvetiti nečem drugom?

Pisanje je moj hobi, pored fotografisanja. Ekonomista sam, ali prema ekonomiji baš i ne gajim empatiju. I dalje ću se posvećivati svemu što mi u tom trenutku prija, pa koje god zvanje imala.

Da li smatrate da danas mladi čitaju dovoljno? Da znaju prepoznati ˝pravu književnost˝?

Veoma dobro znaju da prepoznaju kvalitet. Zbog lake dostupnosti raznih sadržaja, ne čitaju uvek kvalitetnu literaturu, ali čitaju ono što je njima blisko i razumljivo. Kvantitet nikada nije bio u jednakoj proporciji sa kvalitetom. I ne možemo očekivati masovno interesovanje za neke alternativnije forme. Ali laka dostupnost nam omogućava da dođemo i do onih koji misle da to nije za njih. Najviše me obraduje kada neko ko ne voli poeziju, kaže da mu se moja poezija dopada jer je drugačija, i da želi da je čita.

(Nejra Čehajić, STUDOMAT.ba)