Na adresu redakcije portala Radiosarajevo.ba stiglo je otvoreno pismo studenta upućeno dekanu Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu i sadašnjem gradonačelniku Sarajeva, Ivi Komšiću.

Pismo studenta koji je želio ostati anoniman prenosimo s portala Radiosarajevo.ba u cjelosti, bez intervencija.

Dragi gospodine dekane/gradonačelniče,

ja sam očajan. Jedine stvari koje sa sigurnošću funkcioniraju na Filozofskom fakultetu su kantina i kopirnica – sve ostalo je upitno i relativno. Oprostite mi na sarkazmu, ali koliko god ja bio zahvalan što na ovaj način promovirate skepticizam i spremate nas za život u BiH, ja bih Vas ipak zamolio za trunku izvjesnosti.

Ne tražim da iz temelja mijenjate fakultet, ne tražim da odstupite sa funkcije i ne pozivam na revoluciju. Ne pokušavam Vas zastrašiti na bilo koji način, ja se spuštam na najniži nivo i preklinjem Vas jer mi se čini da je to jedino što je preostalo. Moja konkretna molba je sljedeća:

– poduzmite nešto na dugoročnom planu po pitanju gubljenja naših prijavnica.

Ne znam da li Vam je to poznato, ali svake godine se ponavlja identična stvar. Studenti diplomiraju, završe sve svoje obaveze i onda na studentskoj službi dobiju informaciju da je izgubljeno x njihovih prijavnica i da ih moraju sami pribaviti zbog čega gube rokove za upis drugog ciklusa i plaćaju dodatne sume novca. Ovaj neviđeni bezobrazluk, izbjegavanje i prebacivanje odgovornosti je simptomatičan za sistem ove države i njen narod koji je navikao da saginje glavu.

Ovo je samo jedan u moru problema koje imamo, čak i meni izgleda komično, ali ako ga riješimo onda imamo problem manje. To je logika kojom se vodim a ostaje nada da će rješavanje ovog problema potaknuti i druge stvari.

Zašto se obraćam Vama?

Ja ne znam na koga da upirem prstom jer čim to uradim oni upiru na nekoga drugoga. Studentska na profesore, profesori na studentsku, oni zajedno na studente i tako u nedogled. Ja u potpunosti ne razumijem sistem funkcioniranja evidencije ispita na fakultetima ali sam prilično siguran da je na čelu ove institucije dekan. To je jedan od razloga zašto se obraćam upravo Vama gospodine Komšiću.

Ja ne znam u čiji džep idu koje pare, i ne želim da znam jer od toga svakako nemam ništa, ali znam da idu iz džepa studenata i njihovih roditelja bez obzira na imovinski status i bilo koji drugi demografski podatak. Ja ne želim da znam koje ste Vi nacionalnosti, etniciteta i vjeroispovijesti (što su u našoj državi jednoznačni pojmovi), nisu me roditelji naučili da me to zanima. Želim da i to za svaki slučaj odstranimo iz jednačine.

Ja znam da ma kakav Vi čovjek bili i ma kolika Vaša plata bila imate svoje probleme i svoj život. Poenta je da Vas ne želim demonizirati niti dati priliku da se ovo pismo na bilo koji način ispolitizira. Ali činjenica je da ste Vi ujedno dekan Filozofskog fakulteta i gradonačelnik Sarajeva, da imate puno veću važnost od mene, i da imate odgovornost za obaveze koje sa sobom navedene funkcije nose. To je još jedan od razloga zašto se obraćam upravo Vama gospodine Komšiću.

Zašto Vam se obraćam javno?

Prvi razlog je svakako to što sam 100% siguran da će ovo prije doći do Vas i da će imati veću težinu na ovaj način nego da sam Vam poslao pismo čak i na kućnu adresu.

Drugi razlog je što je ova priča univerzalna – identične stvari se dešavaju na drugim fakultetima, u svim institucijama i u svim dijelovima političkog sistema Bosne i Hercegovine. Ovo nije problem studenata, ovo je prototip raka našeg društva.

Treći razlog je što imam veliku želju da zajedno napravimo trend: riješimo problem ma koliko god on mizeran bio (ili bitan u ovom slučaju) i iznesimo ga u javnost. Možda to potakne barem još jednu osobu da se bori za svoja prava na bilo kojem polju i pokaže da se nešto može postići – i to je pobjeda. Umorio sam se od slušanja i razmišljanja o velikim revolucijama, probajmo minijaturnim koracima da napravimo korijenske promjene u glavama ljudi i stanju u državi.
Zašto sam anoniman?

Prema mom mišljenju, jedan od glavnih nedostataka većine (pokušaja) bilo kakvih protesta u BiH je u tome što se osnovna ideja bunta uporno pokušava podvesti pod neku od etiketa (iz najboljih ili najgorih namjera). To nas dovodi i do moje anonimnosti.

Ja nisam (abecednim redom) Bošnjak, Hrvat ili Srbin. Ja nisam ni Bosanac i Hercegovac niti ostali – ja sam sve od navedenog. Ja sam stanovnik ove države i to nisam birao i nemam razloga da to veličam jer se radi o pukoj slučajnosti. Ono što sam birao jeste da budem student Filozofskog fakulteta i to je sve za šta se u ovu svrhu predstavljam. Ja sam ‘ona dobra sa anglistike’, ‘onaj glavati sa historije’, ‘onaj što je obnavljao prvu dva puta’, ‘onaj što je sam zaradio za faks’, ‘onaj što su mu roditelji sve platili’, ‘onaj što je imao štelu’, ‘onaj što stalno sjedi po kafama'… i bilo koji ‘onaj’ koji Vam padne na pamet. Ja sam očajni student koji Vas, uvaženi gospodine Komšiću, moli da meni i mojim kolegama (sadašnjim i budućim) osigurate osnovne uslove za studiranje.

Zašto Vas molim da mi odgovorite?

Pokažite da ste čovjek, pokažite da nadilazite svoju funkciju i političku orijentaciju i da ste na mjestu na kojem jeste zbog želje da poboljšate kvalitet života u našoj zemlji i da ste na usluzi narodu – to je osnovna uloga bilo kojeg političara i funkcionera a SVI su na nju zaboravili.

Želim Vas podsjetiti da nećete zakonski odgovarati ni Vi niti bilo ko u ovoj priči jer ste apsolutno imuni. Osim toga, koliko sam informiran, vaš mandat na mjestu dekana Filozofskog fakulteta je pred istekom tako da imate na raspolaganju i opciju da odugovlačite dok ne dođe nova osoba na Vaše mjesto. Umjesto toga se potrudite da Vas zapamte kao dekana koji je započeo promjene, bio spreman da odgovori studentima i ostavite primjer Vašem nasljedniku.

Sa stanjem u kakvo smo se doveli, jedina moralna satisfakcija koja nama studentima zaista preostaje jeste nada da ćete, ukoliko ne poduzmete sve što je u Vašoj moći, odgovarati svojoj savjesti.

Ne želim da mi date diplomatski niti populistički odgovor, ne želim da budete patetični u svom obraćanju kao što sam ja. Ne želim da prebacujete odgovornost već da uradite nešto na dugoročnom planu po pitanju prijavnica. Vi birajte sredstvo, nađite žrtveno jagnje, neka neko dobije otkaz, ne zanima me – mislim da je suština u tome da se ljudi primoraju (kada se već moraju primoravati) da rade svoj posao.

U čitavoj ovoj patetici, dok završavam ovo pismo, poručujem Vam da čak više i ne želim da srušim Vašu vjetrenjaču, ali barem je podmažite da ne škripi kada se zalijećemo glavom u njene zidove.

Srdačan pozdrav,

Očajni student

(Radiosarajevo.ba)