Njima su podsticaje, na ovo teško pitanje, dali govornici iz različitih branši, a mnogi su ocijenili da je optimizam kojim je okupljanje završeno – obećavajući.
Zaključak je da uspiju samo oni koji stalno uče. Za uspjeh je važno imati, misiju, raditi ono što voliš, i ne dijeliti posao i opuštanje. Zaključak je da se uspješni poslovni ljudi ne rađaju, već je to stvar treninga.
GLEDAJ STUDOMAT.TV
TVoj vodič kroz studentski život!
Hobi zna da krije sjajne ideje
Kada počnete samostalni posao, emocije će biti podijeljene. No, glavno je osjećanje slobode da radite ono što volite. Taj vaš budući posao može da se krije još u djetinjstvu, našoj omiljenoj igri – za mene je to crtanje, škrabanje, poručila je sa govornice Ana Babić, tvorac brenda “Škrabac”.
Poslije završenih studija došlo je ono najteže pitanje – šta dalje?
– Radila sam različite poslove samo zbog plate, osjećala sam ogroman entuzijazam da nešto novo počnem, ali ništa se nije mijenjalo. Dijelom zbog toga što sam radila poslove koji su mi ubijali motivaciju. Imala sam kraj sebe uvijek blok sa crtežima, ali u tome nisam vidjela ideju. Sreća, video ju je moj dečko, jer mi često potcenjujemo svoje male hobije i rituale u kojima se kriju sjajne ideje, skicira svoj put Babićeva.
Ideja, ipak, koliko god bila dobra, nije dovoljna za uspjeh, već je neophodan i veliki trud.
– Dok sam započinjala posao, usput sam učila i za mene je svaki trenutak bio kreativni izazov. Detalji su bitni i ljudi ih prepoznaju kao trud. To zahtijeva potpunu posvećenost. Dodatna motivacija treba da bude da dokažete da možete i zaista vjerujete u svoju strast. Sa tom idejom ćete ustajati, živjeti, lijegati u krevet, nekad i sanjati. Ako je sve to mučno, onda to za vas nije dobra ideja. U najprostijim odgovorima se kriju sjajne informacije, zato zapitkujte. Novac nije glavni motiv, on dolazi kasnije. Pričajte sa različitim osobama, jedna će biti prava. Odredite sebi samo jednu ideju i borite se za nju, savjet je telentovane dizajnerke Ane Babić.
Od navijača Rada do direktora Microsofta Srbija
– Kad neko kaže navijačka grupa, većina će reći – huligani. A meni su godine prevedene na tribini stadiona fudbalskog kluba Rad ostavile sjajne uspomene. Ta me je škola naučila lekcijama koje i danas primjenjujem na poslu – od toga kako funkcioniše tim do toga kako biti dobar vođa. Ipak, najvažnija stvar koju me je tribina naučila je da mali tim, sa fokusiranom vizijom i dobrim liderima, može vrlo brzo da se probije i da parira većim igračima, sa dužom historijom i jakim imenom, počeo je svoju priču Dragan Tomić, nekadašnji navijač Rada, a danas prvi čovjek Razvojnog centra “Microsofta” u Srbiji.
Ubrzo poslije tih ludih, navijačkih godina, on se preselio u SAD i započeo karijeru.
– Dobio sam stalno zaposlenje u “Microsoft” centru u Redmondu, gdje rade najbolji svjetski inženjeri. Tu sam ostao do 2006. godine, kada sam odlučio da se vratim u Srbiji i radim u ovdašnjem „Microsoft“ centru. Nismo imali sistemsku podršku od Redmonda, jer su Amerikanci Srbiju vidjeli kao malu i nerazvijenu, a moju odluku da se ovde vratim kao najgluplju moguću. Ono što oni nisu vidjeli je naš tim, energija i vizija koje su nam omogućile da se za nekoliko godina nametnemo na unutrašnjoj mapi„Microsofta”, a onda i šire. Naš tim je ubrzo radio mnogo bolje nego timovi u Redmondu, a rezultati su odjeknuli kao bomba, ponosan je on.
Tomić nije saglasan sa mnogima koji smatraju da je izuzetno teško raditi u Srbiji.
– Mislim da je ovo početak zlatnog doba za Srbiju. Da će buduće generacije ove godine vidjeti kao prekretnicu kada je našoj zemlji krenulo nabolje. Trenutno oko 50.000 ljudi u Srbiji radi u IT i drugim izvoznim industrijama, gdje globalna konkurencija uspostavlja meritokratiju, gde nema mjesta aroganciji. Liderstvo i spremnost na inicijativu se vrednuju, a ljubav prema učenju izgrađuje. Broj tih ljudi raste, a ja vjerujem da oni mogu da donesu promjene, baš zato što su te pojedince i timove izgradili teški trenuci, borba i inicijativa, uvjeren je ovaj uspješni inženjer.
– U trenucima kada su nam iz Amerike uskraćivali internu podršku, radili smo još bolje – niti smo odustali, niti otišli iz zemlje. Iz ove perspektive, jako mi je drago zbog tih problema jer smo kroz našu borbu izgradili tim sa pravim vrijednostima, tim koji je spreman da uleti u akciju i koji je znatno bolji nego naše kolege u SAD, kaže Tomić.
Izazovi sebe i izađi iz komfora
Tri ključne stvari za potpuni prekoret u životu sada uspješnog novinara Mudrinića bile su američka stipendija za srednju škole u Koloradu, porodična tragedija na samom početku karijere i ponuđeno partnerstvo u “Netokraciji” za Srbiju.
– U SAD sam uleteo u potpuno drugačiji sistem. Ta godina je za mene bila i nekakvo traganje za dušom, jer sam shvatio da volim da pišem i da želim da postanem novinar. Po povratku u Zemun shvatio sam da se više ne uklapam u staro društvo, jer dok sam ja razmišljao o dugoročnim ciljevima, planovi vršnjaka mahom nisu dopirali dalje od velikog odmora, objašnjava Mudrinić.
Konačno, kada se izborio za šansu da uplovi u novinarske vode, preminula je njegova majka.
– Posvetio sam se poslu i to mi je pomoglo da preguram taj period. Prvi posao donio je i prvi novac od kog sam isplatio studije, prisjeća se Mudrinić.
Trnovit put zaokružio je i uspjeh – predloženo mu je da postane partner i suosnivač “Netokracije” u Srbiji.
– To je tren kada se zapitate možete li vi to, ali zbog profesionalne odgovornosti teško je odbiti da u nečemu budete prvi. Ipak, najveći progres dešava se kada izađete iz svoje zone komfora. Važno je shvatiti koje su vaše strasti i snovi i posvetiti im se, morate raditi. Ako ne izazoveš sebe da radiš stvari onako kako ti misliš da treba, pa makar drugi i ne bili saglasni, ostaćeš gdje jesi, dodaje Mudrnić, koji je odbio posao u poznatom mediju, da bi bio dio stvaranja novog.
(Blic.rs)