Studentsko zdravlje: Znate li šta je sindrom sagorijevanja kod studenata?

Ako se ne uoči u ranim fazama razvoja, simptomi ovog stanja mogu postati ozbiljni.


Foto: Range.co
Foto: Range.co

Sindrom sagorijevanja javlja se kao odgovor našeg tijela na produženi, hronični stres. Na taj način nam, zapravo, naše tijelo šalje poruku da je zasićeno, da je mentalno, fizički i/ili emocionalno iscrpljeno i da mu je neophodan predah.

Ovaj sindrom se ne javlja odjednom i iznenada već se razvija postepeno. Ako se ne uoči u ranim fazama razvoja, simptomi mogu postati ozbiljni, te se značajno odraziti na cjelokupno raspoloženje i funkcionisanje osobe.

Najčešće počinje osjećajem hroničnog umora, čime se umanjuje sposobnost nošenja sa svakodnevnim i uobičajenim obavezama i stresom koji ih prati, kao i sama produktivnost i efikasnost. Zatim mogu uslijediti demotivisanost, bezvoljnost, povišena anksioznost praćena paničnim napadima, depresivne epizode, manjak samopouzdanja, snižena tolerancija na frustracije, iritabilnost, razdražljivost.

Poremećaji sna i/ili apetita su takođe česta propratna pojava. Sindrom sagorijevanja se najčešće sagledava u kontekstu poslovnih obaveza i ambicija. Međutim, činjenica je da se isti javlja i među studentskom populacijom.

U literaturi je zastupljen i pojam akademski burnout kojim se opisuje ovo stanje. Studiranje će ne malom broju mladih sa sobom donijeti dosta izazova i stresnih događaja – preseljenje u drugi grad i prvo razdvajanje od kuće, život u studentskom domu, upoznavanje novih ljudi, uklapanje u novu sredinu i novo društvo, a ujedno su tu i mnogobrojne nove obaveze.

Određena doza stresa je ono što će ih i motivisati da postavljaju sebi ciljeve i teže ka njihovom ostvarenju, piše mr Anđela Zlatković, specijalni pedagog i KBT savjetnik za Vaspsiholog.com.

Međutim, kada je stres kontinuiran, kada je cjelokupno vrijeme usmjereno isključivo ka akademskom postignuću, rizik da će se u nekom trenutku razviti sindrom sagorijevanja je visok. Dolazi kao kulminacija nakon kontinuiranog višeedmičnog, višemjesečnog ili višegodišnjeg učenja, tokom kog je osoba zapostavljala i/ili potiskivala svoje potrebe, želje, emocije.

Karakteristično za osobe koje razvijaju sindrom sagorijevanja je da i kada imaju slobodno vrijeme ne uspijevaju da se ,,isključe’’ i posvete sebi već stalno razmišljaju o obavezama koje im predstoje. Posebno je problematično ukoliko nakon uloženog truda izostane uspjeh i osjećaj satisfakcije koji on nosi, a javi se razočaranje u sebe i preispitivanje sopstvenih sposobnosti.

Osobe kod kojih je izražen perfekcionizam (posebno onaj nezdravi), zatim osobe koje su prekomjerno odgovorne, osobe koje imaju izraženu potrebu da sve drže pod kontrolom, kao i one koje nemaju razvijene mehanizme za adekvatno nošenje sa stresom podložnije su tome da razviju sindrom sagorijevanja. Takođe, u riziku su i visoko senzitivne osobe na koje veliki broj obaveza, nametnuti ritam i rokovi mogu djelovati preplavljujuće.

Dobra vijest je da se ovo stanje može uspješno prevazići, te promjenom načina života, usvajanjem tehnika za nošenje sa stresom i radom na prevazilaženju rigidnih, a usvajanju fleksibilnijih uvjerenja spriječiti da se ponovo javi. Za uspjeh je, naravno, veoma značajno rano prepoznavanje problema.

Kako prepoznati sindrom sagorijevanja kod studenata?

  1.  Prisutan je osjećaj konstantnog fizičkog i mentalnog umora, iscrpljenosti, nedostatka energije, bez obzira na to koliko se spava, što je u vezi sa stalno povišenim nivoima hormonima stresa u krvi;
  2. Česte su glavobolje, bolovi u mišićima, stomačne tegobe;
  3. Povišena je anksioznost, prisutni su unutrašnji i motorički nemir, javljaju se i napadi panike;
  4. Izmijenjen je uobičajeni ritam spavanja – osoba spava premalo ili previše;
  5. Izmijenjen je uobičajeni princip ishrane – osoba jede premalo ili previše;
  6. Oslabljen je imunitet;
  7. Koncentracija je veoma loša, teško se uspostavlja fokus pažnje;
  8. Osoba ne stiže da spremi ispite/kolokvijume, često odustaje od njih, što ranije nije bio slučaj;
  9.  Stalno je prisutan osjećaj prezasićenosti, osoba ima osjećaj da ne može više da se nosi sa obavezama i stresom i da treba da odustane;
  10. Nivo motivacije da se odlazi na predavanja i da se obavljaju tekući zadaci je u padu duže vrijeme;
  11. Primjetan je nedostatak inspiracije i kreativnosti, koji su ranije bili prisutni;
  12. Frustracija i iritabilnost su pojačani, mogu biti izražena i osjećanja krivice, bijesa, ljutnje na sebe;
  13. Često je prisutno preispitivanje sopstvenih sposobnosti i odluka (da li je osoba upisala pravi fakultet, da li zaista želi da se cijelog života bavi onim što studira, i slično).

Ukoliko prepoznajete sebe u navedenom, najbolje bi bilo da se obratite za pomoć stručnom licu koje će Vam pomoći da razvijete strategije za prevazilaženje ovog problema.

Takođe, ukoliko kod neke Vama bliske osobe uočavate simptome sindroma sagorijevanja, skrenite joj pažnju jer joj to može pomoći da osvijesti problem i blagovremeno preduzme korake ka rješenju.


Sviđa ti se objava? Podijeli je sa prijateljima!