Studentica Segmedina Bjelošević: Ljubav sam pronašla u streljani

Segmedina Bjelošević (24) članica je Streljačkog kluba „Sarajevo“ i dugogodišnja članica reprezentacije BiH u streljaštvu.

Ova studentica završne godine Fakulteta za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije streljaštvom se počela baviti 2011., a iza sebe ima brojne medalje na domaćim i međunarodnim takmičenjima te je višestruka prvakinja u premijer ligama i kupovima BiH.

Trenutno je kapiten ženske seniorske ekipe, koja je dvije godine zaredom proglašena najboljom ekipom Kantona Sarajevo. Segmedina je 2020. godine završila trenerski kurs te postala i trenerica Škole streljaštva u matičnom klubu.

U intervjuu za „Azru“ prisjetila se svojih početaka, opisala pripreme za nadolazeća takmičenja, ali i podijelila simpatičnu ljubavnu priču. Kako se streljaštvo smatra muškim sportom, na početku razgovora je otkrila zašto je odabrala baviti se ovim sportom.

 – Ljubav prema streljašvu rodila se prije tačno deset godina. Moj uzor u životu je Stiven Segal, mnogo volim njegova djela i pojavljivanja pa sam tako jedne prilike s ocem gledala emisiju u kojoj je Stiven prikazivao svoju streljanu i pucajući u njoj sakupljao novac za oboljelu djecu. Taj njegov čin mi se mnogo svidio te sam poželjela krenuti njegovim stopama. Otac je otišao u „Zetru“, gdje je dobio sve potrebne informacije o treninzima u SK „Sarajevo“, a ostalo je historija, prisjetila se Segmedina.

Intervju koji je Segmedina uradila sa ekipom časopisa “Azra” prenosimo u cjelosti.

Kakve su bile reakcije roditelja, ali i okoline kada ste im kazali da se želite baviti streljaštvom?

 – Roditelji su me uvijek podržavali i nikada nisu imali ništa protiv da se bavim bilo kojim sportom. Od svoje druge godine sam trenirala razne sportove, a roditelji su mi uvijek davali vjetar u leđa i nisu bili iznenađeni mojom odlukom da to ovog puta bude baš streljaštvo. A prijatelji su bili malo iznenađeni, zašto ja kao djevojka da treniram muški sport, ali mogu reći da u streljaštvu ima više žena nego muškaraca. Naravno, veliku podršku i dan-danas imam od svojih roditelja i prijatelja, koji su uvijek uz mene i kada je teško i kada ide sve kako treba, za šta sam im veoma zahvalna.

A, kako se nosite s predrasudama?

– Ponosim se svojim uspjehom. Činjenica da se bavim muškim sportom nije mi bila prepreka da nastavim dalje i budem najbolja u onome što radim. Naravno, kao i na svakom početku, bilo je zaista teško doći do onoga što mi je bio cilj, ali uz podršku mnogih uspjela sam u svemu ovome. Danas u svijetu ima više žena koje se bave streljaštvom nego muškaraca, pa su tako i u rezultatima mnogo bolje od muškaraca, a na meni je da se nastavim truditi i trenirati za još mnogo boljih uspjeha.

Kako izgleda jedan trening? Koliko je potrebno pripreme prije nego stanete na liniju?

– Treninge imamo šest puta sedmično u trajanju po dva sata. Kada dođem na trening, obučem svoju opremu, uzmem oružje i stanem na liniju te od trenera dobijem zadatak koji ću tog treninga raditi. U streljaštvu je vrlo bitno da cijeli trening budemo 100 posto fokusirani na ono što radimo, da ne dozvolimo da nam koncentracija padne i da svaki put ponavljamo iste radnje. Kada sve to uspijemo da postignemo, spremni smo za takmičenje. Prije treninga uvijek dobro dođe razgovor s trenerom o zadatku koji nam se da, da se pripremimo psihički za obavljanje zadatka onako kako treba.

Streljačka oprema izgleda veoma teška i zahtjevna. Možete li nam objasniti od čega se sastoji?

– Streljačka oprema je izrađena od posebnih materijala i jako je teška. Ona nam služi za stabilnost u toku gađanja i drži naš stav. Sastoji se od streljačke jakne, pantalona, cipela i streljačke rukavice. Streljačko vazdušno oružje, odnosno puška, teži pet kilograma, a gađa se u metu koja je udaljena deset metara.

Vaši treneri su nagrađivani strijelci. Kako je učiti od vrhunskih sportista?

– Čast i zadovoljstvo mi je učiti od najboljih. Jedan od mojih trenera je Nedžad Fazlija, koji je ujedno i moj uzor u streljaštvu. Imati za trenera osobu koja je najbolji bh. sportist na Olimpijskim igrama velika je privilegija. Nedžad nam prenosi svoje znanje i iskustva koja je stekao u svojoj karijeri, koju još nije prekinuo, ali se više posvetio trenerskom poslu. Naš drugi trener je Edin Fazlija, koji također ima uspješnu streljačku karijeru iza sebe, a izuzetno smo ponosni jer je Edin počeo suditi na evropskim i svjetskim prvenstvima. Također, hvale vrijedan je i trener u Školi streljaštva Emir Guso koji obučava početnike, a najuspješniji prelaze kod trenera koji rade s profesionalnim sportistima.

Nedavno ste se vratili s Evropskog prvenstva u Osijeku s lijepim rezultatima. Kako izgledaju prireme za takmičenje? Koja takmičenja Vas očekuju u narednom periodu?

– Evropsko prvenstvo je prošlo odlično. U gađanju mix team, Nedžad Džanković i ja smo postavili novi državni rekord od 619.1 krug, koji smo prije toga držali Nedžad Fazlija i ja. Pripreme za tako velika takmičenja traju veoma dugo. Treneri su nas uvijek učili da se svakog treninga pripremamo kao da su sutra Olimpijske igre. Ispred nas je još mnogo takmičenja. Uskoro putujemo ponovno u Osijek, gdje će se održati Svjetsko prvenstvo. S obzirom na to da se pripremamo već duži period za ovo takmičenje, očekivanja su, prije svega, da ponovno oborimo državne rekorde i budemo što bolje plasirani. Ali, najvažnije je ispuniti svoja lična i trenerska očekivanja. Za medalje je prerano govoriti, ali nikad se ne zna.

Ljubavna priča

Interesantno je da ste i ljubav pronašli na streljačkoj liniji. Hoćete li storiju podijeliti s našim čitateljima?

– U našem klubu se godinama unazad zaljubilo mnogo strijelaca, a čija djeca sada dolaze trenirati. Da mi je neko prije nekoliko godina pričao da ću i ja biti dio te priče, ne bih mu vjerovala, jer sam zaista bila okrenuta samo ljubavi prema streljaštvu, ali čuda se dešavaju. Mnogo se ponosim svojom vezom s Dinom, a sve ovo nam je dodatna motivacija. Dino je počeo trenirati prije pet godina i trenutno gađa vazdušnim pištoljem. Prema njegovoj priči, ljubav prema streljaštvu se rodila kada je čitao članak o meni. Počeo je trenirati, sve više vremena smo provodili zajedno i rodila se ljubav koja traje već predivne četiri godine.