Studentica Antonija: Sretna sam što u Mostar donosimo medalje iako treniramo u „kladionici“

"Sretna sam što u Mostar donosimo medalje iako treniramo u 'kladionici'."


Foto: Dnevnik.ba
Foto: Dnevnik.ba

Širokobriježanka Antonija Jozeljić u intervjuu za portal Dnevnik.ba ispričala je kako se krenula baviti judom, često je dobivala komentare da judo nije “ženski” sport te o uvjetima za judaše u BiH, takmičenjima i drugim temama. Također, Antonija je i uspješna ceerleadersica.

Intervju studentice i uspješne sportistkinje Antonije sa portalom Dnevnik.ba prenosimo u cjelosti.

Kako ste se odlučili baviti judom i jeste li još članica cheerleadersica?

 – Judom sam se počela baviti u 3. razredu osnovne škole prateći brata na treninzima. Kada bi on dolazio na trening, ja sam bila ta koja ga je pratila sa strane, gledala što je judo, što se tu radi, kako sve to izgleda i evo na kraju i sama počela trenirati skupa s njim. Što se tiče cheerleadinga, još uvijek sam članica. Nažalost, zbog manjka vremena nisam aktivni član, ali kada su pripreme u tijeku, uvijek sam tu. Zadnje pripreme su bile za državno prvenstvo koje se održalo u Grudama, gdje smo moja partnerica i ja, a ujedno i trenerica Hrvatskog cheerleading kluba Široki, Nikolina Čolak osvojile zlato u Duo Hip-Hop disciplini i tako izborile plasman za Svjetsko prvenstvo koje će se održati iduće godine u Americi.

Kako je biti žena u sportu koji se često, sasvim pogrešno, smatra ˝muškim sportom˝?

 – Kad sam tek počela trenirati, često sam dobivala komentare da to nije za curice, da bih se trebala baviti plesom, trenirati neki ˝ženski˝ sport i sl., ali s vremenom se i to promijenilo. Cure bi mi stalno govorile kako možeš, kako te bacaju, kako te ne boli ništa, ja to nikad ne bih trenirala, dok bi momci uvijek bili na oprezu da ne bi ˝nastradali˝. Danas, kad je to preraslo u nešto puno ozbiljnije, često dobivam pohvale i divljenje ljudi, kako svojih poznanika, tako i od ljudi koje ne poznajem što mi jako puno znači.

Kakvi su uvjeti za baviti se judom u Mostaru i BiH?

 – Uvjeti za treniranje u Mostaru, ali i u BiH, mogu biti puno bolji i kvalitetniji nego što su sada i nadam se da će se jednog dana promijeniti na bolje. Sama činjenica da je i naš Judo klub Neretva do prije nekoliko dana trenirao u maloj kladionici sa stupovima na sred dvorane, mislim da je sasvim dovoljan pokazatelj uvjeta za treniranje. Jako je nezgodno trenirati u tako maloj dvorani, paziti da ne ozlijedimo sebe i svoje partnere. Samo mogu reći da sam jako ponosna na svoju ekipu i svoj klub što za Grad Mostar donosi jako dobre rezultate iz male kladionice.

Što ljudi obično ne znaju o judu kao sportu, a korisno je znati?

 – Ima jako puno zanimljivosti o judu koje ljudi ne znaju, ali ja ću izdvojiti jednu i po meni jako korisnu. Svi znamo da je judo borilački sport i samim tim ga ljudi pogrešno shvaćaju, da je to opasno, nasilno, agresivno i sl. Međutim, judo prevedeno s japanskog znači ˝nježan put˝ i to je ono što ga odlikuje i na neki način razlikuje od ostalih borilačkih sportova. Cilj je samokontrola, samoobrana, sebe zaštiti od protivnika, a da pritom ne ozlijedimo protivnika, osim u slučaju ozbiljnijih situacija i zahvata.

Kako provodite dane kada niste na treninzima?

 – Kada nisam na treninzima, vrijeme provodim s obitelji, prijateljima i bližnjima, a s obzirom da sam i studentica 1. godine Farmaceutskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru, dosta vremena provodim učeći. Nažalost, trenutno sam imala malu pauzu upravo zbog fakultetskih obveza, ali nadam se da ću u skorije vrijeme uspjeti sve dobro uskladiti i intenzivnije se posvetiti treninzima.

Koje natjecanje je za Vas ostavilo najveći dojam u pozitivnom i negativnom smislu?

 – Jako mi je teško izdvojiti jedno od preko 200 natjecanja na kojima sam sudjelovala, ali ima jedno koje se posebno ističe i meni puno znači, a to je natjecanje u Austriji 2011. godine gdje sam sa svega 6 mjeseci iskustva osvojila 3. mjesto na međunarodnom natjecanju. Naravno, bilo je tu i drugih natjecanja koja su imala i više nego pozitivan utjecaj, ali bilo je i onih negativnih gdje bi se vratila s ozljedom kući, ali ni to mi nije bila prepreka da odustanem, nego me ojačalo i naučilo nečemu novom.

Kako ste se pak odlučili postati i sutkinja na judo natjecanjima?

 – Što se tiče suđenja, to ima svoju posebnu priču gdje bih posebno htjela istaknuti svog trenera Mayu Ćešku koji je, kako meni tako i još dvojici kolega, ponudio da idemo na sudački seminar održan u Puli 2019. godine i na ovaj način mu se i zahvaliti što nas je uveo u još jedno, da tako kažem, polje juda. Vjerujte mi, biti na strunjači u kimonu i odijelu, nije ni blizu isto, ali svejedno žar je uvijek isti.

Kakvi su Vaši treninzi i sparing partneri u judu?

 – Treninzi su dosta sadržajni i zanimljivi, a na kraju, ono što je jako bitno, kvalitetni onoliko koliko mogu biti zbog uvjeta dvorane. Tu je kondicija, snaga, mentalni trening, borbe… Što se tiče sparing partnera, moram reći da imamo kvalitetnu ekipu i da međusobno pomažemo jedni drugima koliko možemo i dajemo svoj maksimum i tako pravimo dobro i sebi i svojim sparing partnerima na treningu.

Znamo da je i Vaš brat u judu, tko da je nagovorio da se bavi judom?

 – Da, istina, oboje smo u judu već jako dugo vremena. Kao što sam već spomenula na početku, on je počeo prvi trenirati iz zdravstvenih razloga sa svoje 4 godine pa sve do danas (što je ukupno 13 godina). Bilo mi je zanimljivo gledati ga kako je uživao na svakom treningu i natjecanju, pa sam se i ja odlučila okušati u judu i istovremeno mu biti podrška. Zanimljivo je da me upravo on naučio nekim ˝mini-osnovama˝ juda. Većinom bi to bilo kući, pa mami ne bi bilo dobro kada bi nas dvoje počeli iznositi svakojake deke i jorgane koje smo koristili kao strunjače.

Gdje se vidite u skorijoj budućnosti?

 – Sada se trudim više posvetiti fakultetu, a što se juda tiče, očekujem još puno treninga, natjecanja, suđenja, putovanja, trenerskih i sudačkih seminara i za kraj disciplinu i upornost bez kojih ne bih bila ovdje gdje sam sada. Osim svega toga, želim svojim radom pokazati da se sve može stići uz kvalitetno uloženo vrijeme i trud, a samim tim, potaknuti i cure i dečke da se bave judom, treniraju i upoznaju s ljepotom koju judo donosi sa sobom.


Sviđa ti se objava? Podijeli je sa prijateljima!