Nije sve u parama
– Na kraju, nije sve ni u parama. Nedavno sam gledala djevojku koja živi na selu, brine se o stoci i to u potpunosti podržavam. Mada se to rijetko može vidjeti. Mnogi uglavnom samo sjede i ispijaju kafe i možda samo čekaju neku priliku da se dobro udaju. Ili odu negdje vani, kaže Saška, prenosi nezavisne.com.
Ističe da ne planira odlazak u inostranstvo kao mnogi vršnjaci.
– I vani se mora mnogo raditi, od godišnjeg do godišnjeg. Mi ovdje imamo manje, ali bar znamo da živimo, da se, ako ništa drugo, bar družimo, kaže Saška, koju smo zatekli u salonu „Pet Grooming Team Ostojić“, u kojem je pomno uređivala jednog kućnog ljubimca.
Zbog krpelja je to, po zahtjevu vlasnika, bilo šišanje na „nulericu“. Prije toga ide kupanje, češljanje, a na kraju i neka frizurica.
– Obično je to redoslijed. Psi žive u kući i mora se voditi računa o njihovoj higijeni. Najčešće šišam maltezere i bišone, mada je bilo zahtjeva da šišam mace, zeke, pitanja kojim šamponom da kupaju magare jer su ga nabavili kao ljubimca za djecu, kaže Saška.
Položila iz prve
Zanimljivo je da je nakon deset godina vozačkog staža položila i D-kategoriju, za autobus. Bio je to osmomartovski poklon od roditelja, koji je Saška uzvratila tako što je „sve položila iz prve“. Planira položiti državni, a nakon toga možda i posao potraži za volanom nekog autobusa.
– Dok sam polagala, dobijala sam raznorazne poruke, u smislu „super ti stoji“, „svaka čast“, mada je bilo i onih koji su se čudili kada su me vidjeli za volanom, kaže s osmijehom Saška, koja slobodnog vremena nađe i za planinarenje, najradije po Sloveniji, BiH Srbiji i uglavnom sa „starijim ekipama“ zbog kondicije.
(STUDOMAT.ba)