Grupa bivših studenata, sada već uspješnih poslovnih ljudi, okupila se kako bi posjetili jednog starog profesora s faksa. Razgovor je ubrzo prerastao u pritužbe o umoru, iscrpljenosti, stresu na poslu, u porodici i na svakom životnom koraku, prenosi mojfaks.com.
Profesor ih je slušao s punom pažnjom i suosjećanjem. “Čini mi se da vam treba šoljica dobre kafe”, rekao je i povukao se u kuhinju. Vratio se s velikim loncem iz kojeg se pušila kafa i cijelim asortimanom šoljica. Svaka je bila drugačija. Bilo je tu porculanskih, plastičnih, staklenih, papirnatih, kristalnih, keramičkih… Neke su izgledale skupocjeno, kao da su stigle s dvora posljednjeg kineskog cara, druge su izgledale sasvim obično, treće su bile okrhane i polupane…
“Poslužite se.”
Kad su svi bivši studenti imali šoljicu u ruci, profesor je primijetio: “Lijepe i skupocjene začas su planule.” Na stolu su ostale nedirnute ružne, obične i jeftine šoljice. Nastavio je: “Za sebe želite samo najbolje. Što vam je ujedno i izvor stresa.”
“A ipak, izgled šoljice ne dodaje okusu. Ljepša posuda obično je samo skuplja, a katkad i zamagljuje ono što ispijamo. Svima vam je uistinu trebala dobra kafa, a ne šalica. Ipak ste posegnuli za najboljom… A onda ste nastavili mjerkajući tuđe šoljice.”
“Kad se uhvatite u vrtlog stresa i nezadovoljstva, sjetite se da je kafa poput života. A posao, novac i položaj u društvu… – poput šoljice. Alati za držati život. Šoljica ne definira, niti mijenja kvalitetu života koji živimo.”
“Ponekad, koncentrirajući se samo na šoljicu, propustimo uživati u kafi. Pijete kafu, a ne šoljicu. Najsretniji ljudi nemaju sve najbolje, oni izvuku najbolje od svega. Žive jednostavno. Govore ljubazno. Vole velikodušno.”
(STUDOMAT.ba)