Studentica jednog zagrebačkog fakulteta (podaci poznati redakciji) ispričala je neugodno iskustvo s jednim profesorom. Prepričava situaciju s usmenog ispitivanja kad je s ostalim kolegama čekala svoj red i usput slušala odgovaranje jedne kolegice, piše Globalnovine.eu.
Djevojka koja je tada odgovarala nije znala odgovor na profesorovo pitanje, zbunila se i dosta joj je vremena trebalo da se sjeti odgovora. Nakon toga profesor se nasmijao, okrenuo prema drugima i rekao:
– Eto zašto žene ne bi trebale biti na ovom fakultetu.
Za žene je – pegla
Slično iskustvo doživjela je još jedna studentica. Naime, na jednom od predavanja obrađivao se način rada termičkih potrošača, a kao primjer profesor je naveo peglu. Zatim je došao do stola za kojim su sjedile djevojke i rekao:
– Ovo je više tema za vas nego za muške kolege.
Niko se nije žalio jer se pritužbe podnose predstojniku zavoda, a tu je dužnost obnašao upravo taj profesor. No ne susreću se svi uvijek s negativnim oblikom stigmatizacije i neravnopravnosti. Leon govori da se na smjeru Psihologije u Zadru susreo s pozitivnim oblikom diskriminacije jer je profesorima drago vidjeti muškog studenta na njihovim predmetima.
– Kod jedne sam profesorice odgovarao iznimno loše, ali je pokazala strpljenje koje vjerujem da bi kod ženskih kolegica završilo negativnom ocjenom, prisjeća se Leon.
Slično iskustvo imala je i Sara dok je studirala informatiku na Tehničkom veleučilištu. Ističe da su neki profesori popuštali djevojkama i, iako to nije klasično degradiranje, kaže da “nije lijep osjećaj kad ispada da nismo dorasle momcima, pa nam se popušta“.
Ponekad su i kolege ti koji potiču diskriminaciju. Sara objašnjava da je osjetila da ju neke kolege smatraju manje vrijednom i sposobnom samo zato što je žena.
Stigmatizaciju prema spolu doživjela je i Ivona i prije upisa na Fakultet šumarstva i drvne tehnologije. Znanci i profesori u srednjoj školi često su je ismijavali kada bi rekla koji fakultet želi studirati, a s takvim se osudama susreće i sad. Kada bi se na fakultetu radili neki poslovi koji se smatraju muškima, primijetila je da kolege imaju predrasude prema kolegicama i smatraju da one to ne znaju obaviti.
– Istina jest da sam o nekim predmetima znala znatno manje nego pojedini kolege, no to ne znači da isto ne mogu naučiti ili shvatiti, iskreno kaže studentica.
Inatom se ruše stereotipi
Psihologinja Barbara Mateša objašnjava da će rodni stereotipi ljude inicijalno odbiti od želje za bavljenjem određenim zanimanjem, pa će tako “neki dječak već u startu potisnuti želju da bude odgojitelj u vrtiću ili neka djevojčica da se bavi poslom vezanim uz, recimo, automobile”. Dodaje da je to proizvod društvenih standarda jer su djeca već od male dobi svjesna podjele poslova i zanimanja na one za muškarce i one za žene.
Mateša tvrdi da uspjeh diskriminiranih studenata ovisi o tome koliko ih takve okolnosti mogu obeshrabriti i koliko su u onom najpozitivnijem smislu inatljivi. Iako se često zanemaruje utjecaj diskriminacije na muškarce, on je i dalje iznimno jak. Sara smatra da im je čak emocionalno teže i da su to, kako kaže “udarci koje muškarci teže podnose nego žene”. Psihologinja oštro osuđuje takvo ponašanje i tvrdi da to utiče loše na društvo.
– Svakim oblikom diskriminacije društvo gubi jer se traži stručnost, kvaliteta i sposobnost, objašnjava te dodaje da nismo ni svjesni koliko smo stručnjaka već u startu izgubili jer nisu ni htjeli razmišljati o fakultetima koje se ne povezuje s njihovim spolom.