Pretjerana roditeljska briga je jedan od razloga propasti mnogo studenata na fakultetu

Roditeljski odgoj igra veliku ulogu u ostatku života.


Stressed high school student having difficulty solving the equation at white board

U članku objavljenome u The New York Times-u navodi se podatak da čak 30% brucoša odustane od faksa i nikad ne upiše drugu godinu studija.

Ukoliko iza ove odluke stoji spoznaja da bi se osoba ipak radije bavila nečim drugim u životu, onda je svakako mudro donijeti ju što prije, no tužna je istina da veliki broj onih koji odustanu od faksa napuste studij samo zato jer ne mogu samostalno funkcionirati u novoj okolini, daleko od kuće. Započinju studij entuzijastično jer vjeruju da je ovaj korak logičan i vodi daljnjem uspjehu u životu, no ubrzo se izgube u brojnim obavezama.

Roditelji koji maze i paze krivi za njihovu propast?

Razlog za ovo je nedostatak samostalnosti prije u životu: jednostavno nisu naučili funkcionisati bez roditelja. Odrastali su zaštićeni, maženi i paženi uz roditelje koji su rješavali svaki njihov problem i prepreku stoga nisu razvili upornost i otpornost potrebne za završavanje studija, prenosi mojfaks.dnevnik.hr.

Studenti nisu dobili priliku da kontroliraju vlastiti život sve dok za to nije bilo prekasno. Ne biste osobi koja je prvi put za volanom rekli da odmah krene na autoput, no upravo se s ovim izazovom susreću mladi koji se nakon roditeljske skrbi nađu u okolnostima potpune slobode, pišu William Stixrud i Ned Johnson u članku.

Na kraju se sve pretvori u tragediju. Mnogi studenti koji mentalno pate počnu konzmirati alkohol ili lake droge, a nisu im strani ni lijekovi za smirenje koji im pomažu nositi se sa stresom i iscrpljenošću. Stixrud, koji radi kao klinički neuropsiholog, kaže da je u posljednje dvije godine k njemu došlo šest studenata “koji su hospitalizirani nakon psihotične epizode, od kojih su svi konzumirali ‘travu'”. Studenti spavaju manje nego prije kako bi riješili gomilu fakultetskih obaveza na koje nisu navikli niti ih znaju samostalno rješavati, a privlačnost društvenog života u toj dobi i tim okolnostima je također jedan od faktora gubitka kontrole nad akademskih obavezama.

Odustajanje od fakulteta za posljedicu ima gubitak samopouzdanja i preispitivanje budućnosti, a roditeljima to predstavlja znatan finansijski gubitak. Autori članka napominju da roditelji koji finaciraju obrazovanje svoje djece prate i njihove ocjene, ne zato jer mikromenadžeriraju nego zato što ulažnu mnogo novca i žele pratiti kako investicija u budućnost njihove djece napreduje.

Ovo čak može doprinijeti ranom otkrivanju psihičkih poteškoća koje se mogu javiti među mladima tijekom studija i pravovremenoj reakciji kako bi se izbjegla katastrofa.

Često savjetujemo da roditelji – pogotovo oni ranjivih studenata – s djecom potpišu ugovor o ocjenama koji služi kao preduvjet financiranja studija. Na kraju krajeva, ne biste uložiti u kompaniju bez da vam donese neki profit, pišu Stixrud i Johnson.

Koliko je roditeljske brige previše?

Činjenica je da bi se mnogo odluka o odustajanju od fakulteta preveniralo kad bi se mlade osobe ranije naučile otpornosti i kako usvojiti osnovne životne vještine.

Iskustva savjetnika na fakultetima sve se češće vrte oko pomaganja i savjetovanja studenata oko bazičnih svakodnevnih stvari kao što su pranje veša ili kuhanje jednostavnih obroka. Studenti se često ne sjete jednostavnih koraka u rješavanju takvih problema, kao što su savjet cimera ili osobe koja na kampusu stanuje u sobi do nego se obraćaju savjetodavnim službama na fakultetu.

Dobra je vijest da svaki roditelj može osigurati uspjeh svog djeteta na fakultetu i tako da ga u ranoj dobi uči odgovornostima i obavezama u kućanstvu i u sustavu obrazovanja. Do trenutka odlaska na fakultet svaka bi mlada osoba morala znati obavljati osnovne kućanske poslove, skuhati nekoliko jednostavnijih jela, organizirati si vrijeme za obavljanje školskih obaveza i ugasiti mobitele i laptope u periodima učenja ili druženja s bližnjima.

Roditelji ne moraju odrađivati sve umjesto djece: neka ustaju za školu sami nakon što ih probudi alarm, a ne mama ili tata, sami dogovaraju termine kod liječnika, zubara ili frizera, neka nauče koristiti javni prijevoz i slično jer zadatak roditelja nije olakšati život djeci nego ih pripremiti za zrelost.

Potrebni su vrijeme, praksa i pokoji neuspjeh da naučimo kako se upravlja životom. I ne želite da vaše dijete ove lekcije uči u okolini koja može biti i otrovna i skupa, zaključuju autori članka, Johnson i Stixrud.


Sviđa ti se objava? Podijeli je sa prijateljima!