fbpx

Odlikaš u srednjoj, a na faksu pada ispite: Evo šta mu savjetuju starije kolege

I dok neki jedva čekaju da završe srednju školu i napokon zakorače u nove vode zvane studentski život, nekima je to ravno noćnoj mori.


Biti izgubljen tijekom srednje škole još je nekako i podnošljivo: ne zna svatko čime se točno želi baviti “kad odraste”, niti ima jasnu viziju budućnosti. No, nakon odabira studija, podrazumijeva se da grabimo zrelo i odgovorno smjerom budućeg zaposlenja i karijere. Ili?

Jedan student na popularnoj stranici Ispovesti odlučio je podijeliti kako se osjeća povodom svog početka studija. Kako je napisao, na njemu je samo da uči – ali on jednostavno se ne osjeća spremno te se vidi kao parazit na grbači roditelja, piše mojfaks.com

Upisao sam fakultet, ali nisam siguran da li sam spreman za njega. Osjećam se tako bijedno, kao neki parazit, jer moji roditelji su za sve platili, i ja ne moram raditi ništa osim da učim, ali jednostavno ne mogu. Ne znam što me spopalo, ali iz nekog razloga nisam motiviran da išta radim. Bio odličan u osnovnoj i srednjoj, a ovdje samo padam kolokvije, i skoro sigurno ću pasti ispite. Nemam nikoga kome bih mogao da se obratim, pa došao ovdje, napisao je ovaj student.

Kroz komentare na objavljeni post, pojedini su ovog studenta savjetovali da se potrudi do kraja godine i pokušava, a onda vidi da zaista ne ide – neka odustane od faksa: “Prepao si se, upao si u novu rutinu poslije dvanaest godina jednog te istog. Daj sebi fore za adaptaciju, pa ako prva godina ne prođe kako bi volio, promijeni fakultet. Ako ni na drugom ne budeš zadovoljan, zaposli se negdje. Ali nemoj da imaš prazan hod, to uništava motivaciju. Sretno“, jedan je od savjeta.

Ne možeš učiti jer si prestravljen od novog okruženja, od neuspjeha, od toga da ćeš razočarati svoje roditelje, obitelj, sebe, da ćeš biti neuspjeh. Eto to je. A ja sam ovdje da ti kažem da manje ‘tripuješ’, da je sasvim normalno da si kao brucoš izgubljen u svemiru ali da će isto sve to proći i da ćeš biti okej. Uvijek ima još rokova, a siječanjski je tek počeo. Polako sine, napisali su mu.

Bila sam 5.0 u osnovnoj i srednjoj, upisala faks,i nisam mogla da se ‘sastavim’. Nisam mogla da se natjeram za knjigu, dobila sve minuse što se mogu dobiti, kolokvirala za potpise i pala prvu godinu. Poslije toga sam se sabrala, i evo završavam sad medicinu. Moja 2 prijatelja su prolazila isto što i ja, jedan se sabrao u svibnju te godine, tad prvi put uzeo knjigu i dao godinu (nisi zakasnio), drugi se prebacio na ftn i kaže da mu je to naj odluka u životu. Sve je moguće,razmisli samo što želiš i polako, napisala je jedna studentica o svojim početcima.

Isto mi se dogodilo. Bila sam 5.0 i najbolja učenica i u osnovnoj i srednjoj medicinskoj koja nije ni malo lagana i otišla na fax na koji su me roditelji natjerali. Položila sam sve osim ispita za uvjet koji sam namjerno pala da se izvučem. Ako već nemaš motivaciju za to, promijeni fax ili se bavi nečim drugim u životu što će ti ići i za što ćeš imati volju. Zdravlje je najvažnije, dodali su.

Na kraju, većina savjeta izgubljenom brucošu svela se na to da još uvijek ne odustane, već da uzme vremena i shvati u čemu je problem. Je li riječ o fakultetu koji ga ne interesira, uopće o studiranju ili nešto treće. Bitno je shvatiti “u kojem grmu leži zec”.

Vidi, da li je taj fakultet pravac u kojem želiš ići u životu, ako jest jbg, skupi muda, lagano kreni i probaj na disciplinu, ako si upisao samo da bi ispoštovao roditelje, onda imaš dvije mogućnosti, prva je da šutiš i izvučeš kako znaš i umiješ, to ti je opcija ako želiš da ostaneš kod roditelja, ili uzmi život u svoje ruke, nađi neki posao, osam ostali se od roditelja, rastereti ih, a u pozadini guraj što voliš i u stvari želiš. Možda posrneš u oba slučaja, ali možda i uspiješ, savjet je od kolege.


Sviđa ti se objava? Podijeli je sa prijateljima!