“Noćne ptice” su upola manje produktivne na radnom mjestu od ranoranilaca

Tradicionalni radni dan ne donosi korist ljudima koji ostaju budni do kasno u noć, jer će vjerovatno imati dvostruko slabije rezultate na poslu od osoba koje praktikuju ranije otići na spavanje, sugerira novo istraživanje iz Finske.


Ranoranioci imaju tendenciju da rade bolje ujutro, dok je obrnuto za večernje tipove. Smatra se da je ovaj unutrašnji sat uglavnom genetski, ali raspored rada, porodični život i izlaganje dnevnom svjetlu također igraju važnu ulogu, prenosi klix.ba

Hronotip je vaša dnevna sklonost spavanju i drugim aktivnostima i odražava razlike u temeljnom ritmu pojedinca. Ovaj unutrašnji proces igra ulogu u obrascima spavanja, metabolizmu i tjelesnoj temperaturi i utječe na hormone.

Istraživači su pitali 5.881 osobu rođenu 1966. godine na sjeveru Finske o njihovim radnim navikama i zdravlju, ispitivali ih o načinu spavanja kako bi utvrdili kakav je njihov prirodni hronotip 2012. godine kada su imali 46 godina. Učesnici studije praćeni su u periodu od četiri godine.

Deset posto muškaraca i 12 posto žena bili su večernji tipovi, od kojih je 72 posto radilo na dnevnim poslovima, otkrili su istraživači. Ostatak ljudi uglavnom su ravnomjerno podijeljeni na ranoranioce, ili ono što su istraživači nazvali srednjim tipovima.

Četvrtina ljudi koji su klasifikovani kao večernji tipovi ocijenili su vlastiti radni učinak lošim, koristeći ono što su istraživači opisali kao međunarodno prihvaćenu skalu razvijenu za identifikaciju pojedinaca sa slabom radnom sposobnošću i većim rizikom od prijevremene penzije zbog invalidnosti. Ovo je značajno veći udio nego među ranoraniocima ili srednjim tipovima, navodi se u istraživanju.

Prilika za loš učinak bila je dvostruko veća među noćnim tipovima nego među ranoraniocima oba spola, čak i nakon što su uzeli u obzir faktore, kao što su trajanje sna i jutarnje radno vrijeme.

Ako večernji tipovi moraju raditi rano ujutro, oni neće ocjenjivati ​​svoju radnu sposobnost visoko kao jutarnji i obrnuto. Da je normalno radno vrijeme od 15 do 23 sati, ranoranioci bi se osjećali gore od večernjih tipova, rekla je Kristen Knutson, vanredna profesorica na Univerzitetu Northwestern, koja istražuje vezu između sna, cirkadijskog ritma i kardiometaboličkih bolesti, uključujući dijabetes, pretilost i kardiovaskularne bolesti.

Temeljni mehanizam je naš unutarnji biološki sat koji diktira doba dana kada se najbolje ponašamo.

Iako je stanovništvo koje je učestvovalo u studiji bilo iz jednog područja Finske, Knutson je rekla da se rezultati vjerovatno odnose i na Sjedinjene Države s obzirom na to da su biološki satovi univerzalni.

Međutim, istraživači su istakli da uredski rad u Finskoj započinje rano, obično u 8 sati, a trgovine još i ranije, pa njihova otkrića možda neće biti svugdje primjenjivi, a temu treba dalje proučavati.

Ovo je prva studija na razini populacije koja je pružila dokaze da bi večernji tip mogao biti povezan s lošom radnom sposobnošću, rekli su autori studije dr. Tapio Räihä i Leena Ala-Mursula.


Sviđa ti se objava? Podijeli je sa prijateljima!