Neotkriveni identiteti historijskih ličnosti

Neke su osobe, i stotinama godina nakon njihovog postojanja, ostale okružene misterijom. Njihovo doba nisu zaobišla nagađanja o tome ko su, a neki od njih su i dan danas predmet interesovanja, toliko da su zaslužili biti temom filma.

06.01.2018.

Čovjek sa gvozdenom maskom

Njegovo ime pa ni izgled nisu nikada otkriveni. Bio je zatvorenik u zloglasnom francuskom zatvoru Bastilja. Sve što se o njemu danas zna, potiče iz zapisa pukovnika Etienne du Junca, službenika u Bastilji. S obzirom da je njegov identitet bio strogo čuvan i nikada otkriven, pretpostavljalo se da se radi o važnoj ličnosti. Najpoznatija pretpostavka je da je on bio brat blizanac Luja XIV. Svi su bili ubijeđeni da je kralj imao samo jednog, dvije godine mlađeg brata, Filipa Orleanskog.

Ana od Austrije rodila je 5. septembra 1638. blizance: prvi, budući kralj Luj XIV, rođen je sredinom dana, dok je drugi došao na svijet u osam i trideset uvečer. Da ne bi kasnije došlo do nesporazuma oko nasljednika, odlučeno je da se prikrije rođenje jednog djeteta, te da se nesretnik sakrije na sigurno mjesto i drži daleko od radoznalih pogleda. Pisac Anatol Loken smatra da je Čovjek sa gvozdenom maskom bio zapravo Molijer.  Sahranjen je pod imenom Marchiali, 1703. godine. Dosta je filmova zasnovano na priči o zagonetnom Čovjeku sa gvozdenom maskom, a najpoznatiji je onaj redatelja Randall Wallacea u kojem glavne uloge imaju Leonardo DiCaprio, Jeremy Irons, John Malkovich, Gerard Depardieu i Gabriel Byrne. U svakom je od filmova korištena teorija o kraljevom bratu blizancu.

Kaspar Hauser

26. maja 1828. godine, na ulicama Nürnberga, Njemačka, pojavio se nepoznati dječak koji je sa sobom nosio pismo upućeno kapetanu von Wessenigu (koji je bio na čelu konjice). U pismu je navedeno kako dječak nikada nije izašao iz kuće, a kapetana je prethodni staratelj molio da ga obuči konjaništvu ili da ga objesi. Odveden je u policijsku stanicu gdje je samo znao napisati „Kaspar Hauser“. Vjerovalo se da ima 16 godina, ali se ponašao kao šestogodišnjak.

Dva je mjeseca proveo u tornju Vestner, a brigu o njemu je vodio tamničar. Kada je bio naučen pričanju, rekao je kako je živio u maloj mračnoj sobi, u kojoj se nalazio samo drveni konjić i slamarica, a svakog je dana jeo kruh i vodu. Rekao je kako je o njemu vodio brigu muškarac koji se uvijek pažljivo starao da mu dječak ne vidi lice i koji ga je naučio da kaže „Želim biti jahač kao moj otac“ i potpiše se kao Kaspar Hauser. S obzirom da je njegovo porijeklo, dolazak, kao i osobe koje su napisale pismo, bilo pod velom tajne, dječak je probudio zanimanje širom Evrope. Kružile su priče kako je on ustvari iz porodice velikog vojvode Badena. 1833. Kaspar je namamljen u dvorski park Ansbacha pod izgovorom da će saznati nešto više o svom porijeklu. Tu je izboden, te je preminuo nakon tri dana. Njegov misteriozni život i nepoznato porijeklo su ponukali Institut forenzičke medicine Sveučilišta u Münsteru 2002. godine, da analiziraju dlake i tjelesne stanice koje su navodno pripadale Hauseru. DNK materijal je ukazivao da je Hauser uistinu potjecao iz vladarske kuće Baden, kako se u njegovo doba nagađalo. Njemački je redatelj Werner Herzog 1974. snimio film o Hauseru, Jeder für sich und Gott gegen alle (Svatko za sebe i Bog protiv svih).

Grof Saint Germain

Grof Saint Germain se prvi put spominje u pismu 1745. godine koje je Horace Walpole uputio Horace Mannu. U njemu se navodi kako je misteriozni čovjek dvije godine u zarobljeništvu, a posjeduje mnogo vrijednih stvari, nema imena, nikad nije bio sa ženom, predivno svira na violini, lud je, zovu ga Talijanom, Španjolcem, Poljakom, svećenikom, plemićem… Nakon toga je grof optužen za špijunažu, ali je oslobođen zbog nedostatka dokaza. U Londonu je još neko vrijeme nastavio svirati i pisati kompozicije. Godinu nakon oslobođenja je nestao, a zatim se, 12 godina poslije, pojavio na francuskom dvoru u Versaillesu. Iako se u Francuskoj zadržao samo dvije godine, nije prošao neopaženo. Ljudi su razgovore s njim opisivali kao duhovite, ekstravagantne i utemeljene na odličnom poznavanju historije. Nikada nije jeo u javnosti, trošio je svoje bogatstvo, tvrdio je kako je star nekoliko stoljeća, tečno je govorio više jezika. Sa sobom je uvijek nosio pune vreće dragulja te nikada nije tražio novac za pruženu uslugu. Kako niko nije mogao sigurno znati kako je stekao toliko bogatstvo, kružile su priče da je on osnivač Slobodnih zidara/Masona, da je povezan sa mističnim društvom Rozenkrojcera, da je usavršio okultne prakse naučivši kako da stvori Kamen mudraca… Grof je posjedovao eliksir života koji mu je osiguravao mladolik izgled i nije ga tajio; to je bio čaj od zove, komorače i biljke senna alexandrina – sve to pomiješano sa vinom.

(Emina Dedović / Pixelizam / STUDOMAT.ba)


Sviđa ti se objava? Podijeli je sa prijateljima!

Emina Dedović
Stomatolog u progresu, koji se perom i nadom bori protiv životnih nedaća.