Nova istraživanja pokazuju da je dominantna lijeva ruka, između ostalog, povezana sa boljim verbalnim izražavanjem.

Sada kada znamo da postoji genetska predispozicija za ljevake, nauka dokazuje da je pisanje lijevom rukom povezano s boljim verbalnim vještinama i manjim rizikom od Parkinsonove bolesti, prema novoj studiji objavljenoj u časopisu Brain.

Rezultati studije su zaista fascinantni. Koristeći hiljade skenova mozga i stotine hiljada sekvenciranih genoma kako bi se pronašla korelacija između gena, mozga i ruku kojima pišemo, otkrilo se da su kod ljevaka lijeva i desna hemisfera imale jače veze u regijama povezanim s verbalnim izražavanjem.

Također je utvrđena „značajna pozitivna korelacija“ između ljevorukosti i mentalnog zdravlja, te postoji šansa da se ljevaci više brinu i brže “planu”.

Ljevorukost dokazano ima genetsku predispoziciju i jednojajčani blizanci imaju veću šansu da pišu istom rukom kao njihova braća i sestre.  Prethodne studije sugerirale su da je ljevorukost nasljedna za oko 25%, dok se ostalih 75% odnosi na faktore okoline.

Biti ljevak ima svoje prednosti. Pričati „kao ljevak“ čini se neobičnom karakteristikom koju bi možda trebali početi usvajati. To je nešto što dijeli tek oko 10% stanovništva. Zanemarimo otežano korištenje makaza (boli), korištenje flomastera i markera (neuredno) i pokušaja učenja sviranja muzičkih instrumenata (zbunjujuće).

Da ne zaboravimo svačiji šok na licu kada krenete da napišete nešto i uzmete hemijsku “pogrešnom” rukom.