Damir Kabaš, student Pravnog fakulteta Univerziteta u Sarajevu je najbolji internet debatant za mjesec oktobar u projektu Debatologija koji se realizuje u saradnji Centra za kulturu dijaloga (CKD) i portala STUDOMAT.ba.

Razgovarala: Tijana Ljuboje, CKD

Možete li nam se predstaviti? Da li studirate ili radite? Odakle ste?

Moje ime je Damir Kabaš. Rođen sam u Sjenici, gdje sam završio osnovnu i srednju školu. Studiram Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, a istovremeno radim u jednoj putničkoj agenciji kao savjetnik (konsultant) za putovanja.

Kako ste čuli za Debatologiju?

Redovno pratim rad portala STUDOMAT.ba pa sam na taj način i saznao za dio foruma koji nosi to ime, a i dopala mi se sama ideja o potrebi povećanja nivoa svijesti i kulture dijaloga mladih ljudi u vrijeme kada to baš i nije popularno ni kod onih koji bi trebali biti primjer u tome (mislim na političku, javnu pa i intelektualnu elitu).

Odakle ljubav prema debati?

Za nekog ko studira Pravni fakultet debata je jedan od načina da izoštri svoju retoriku, nadogradi smisao za konceptualizaciju argumenata i svakako sazna nešto novo te vidi kako određeni problem/predmet debate izgleda iz perspektive drugih. Naravno, tu je još mnogo drugih faktora, a ne samo želja za profesionalnim usavršavanjem. Primjera radi, još u djetinjstvu sam počeo shvatati da neke stvari ne možete imati niti dobiti bez valjanih argumenata pa sam češće nastojao ubijediti svoje roditelje da mi nešto kupe ili poklone, nego sam to pokušavao dobiti na način kao što mnoga djeca rade – plačom i pukim moljakanjem. Doduše, zahvalnost za to dugujem svojim roditeljima što su me podučili da je to bolji način, a naročito svome ocu, koji je inače profesor i čije su vaspitno-odgojne sposobnosti imale, barem mi se čini, dobre rezultate u mom odgojnom procesu.

Koja teza vam je, do sada, bila najzanimljivija na Debatologiji i zašto?

Bilo je više prilično zanimljivih tema, ali lično sam najviše uživao u debati na temu u vezi sa popisom stanovništva i domaćinstava u BiH, tj. da li je BiH spremna za popis ili ga realizuje samo po preporuci EU. Razlog leži u tome što su, pored tog pitanja, otvorena i mnoga druga poput implementacije Aneksa VII Dejtonskog mirovnog sporazuma (o povratku izbjeglih i rasljenih lica) i pitanje međunarodnopravne kvalifikacije oružanog sukoba na prostoru BiH od 1992 – 1995. Iako jako žustra, debata je pokazala zavidan nivo kulture dijaloga, ali je bila i prilika da neke stvari budu rasvijetljene u svjetlu važećih pozitivnopravnih propisa i sudske prakse međunarodnih sudova, a iznad svega pitanje koje sam pomenuo i tiče se prirode sukoba koji je, nedvojbeno, bio agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu.

Da li ste na Debatologiji nešto naučili i šta?

Pored toga što sam mnoga pitanja i probleme naučio sagledavati iz više aspekata, makar i suprotnih mojim polaznim stajalištima, naučio sam i to da je vrlo važno ostaviti prostora za kompromis i usaglašavanje mišljenja, jer se tako trasiraju putevi toleranciji i kohabitaciji, iako je to možda suprotno premisi da kompromisom bude smatran ugovor u kojem nijedna od stranaka učesnica ne dobija ono što je željela na početku, jer su benefiti kompromisa obimniji od negativnih konsekvenci istoga.

Zašto je debata važna za svaku mladu osobu?

Već sam naveo neke razloge poput podizanja nivoa društvene svijesti. Svaki mlad čovjek bi morao imati stav o društvenim događanjima, makar on bio i pogrešan. Kroz debatu svaki učesnik može korigovati svoje mišljenje i upotpuniti pa čak i izmijeniti početni stav, što nas uči uvažavanju suprotnih mišljenja, kulturi dijaloga i razvoju tolerancije te bitnosti postizanja saglasnosti po pitanjima od značaja za društvo. Mlad čovjek danas ne može mnogo da nauči o vrijednostima koje bi trebalo da krase svako političko biće (zoon politikon), a to su tolerancija, uvažavanje sagovornika, preciznost u argumentaciji i otvorenost u stavovima, gledajući televiziju ili prateći druge elektronske ili štampane medije, jer je na Balkanu odavno devalvirala svaka etička vrijednost pa i ove pobrojane. Zato je važno da mladi uče iz drugih izvora, a ne onih koji im bivaju podmetnuti kroz mass-medije, jer će jedino tako moći biti bolji od ovih koji trenutno vode državu i kroje njenu sudbinu kada dođu na njihove pozicije, a smjena generacija i neupitnost protoka vremena jesu garant da će se to jednog dana i dogoditi.

Šta mislite o kulturi komunikacije na javnoj sceni u BiH?

Imam osjećaj da na svako pitanje dobrim dijelom odgovorim u prethodnom odgovoru. Naravno, generalna slika javne scene u BiH je jako loša. Za to su dobrim dijelom krivi mediji, a kojih u posljednje vrijeme ima sve više i koji od (ne)kulture komunikacije prave senzacije i novinarske delicije pa tako kreiraju paradigmu da je takva komunikacija normalna i da treba biti uobičajena u javnom mnijenju. Međutim, ima i svijetlih primjera, a koji su nažalost u manjini i čije mišljenje je manje relevantno baš zato što ga ne iskazuju na jedan bahat i sirov način kao što to rade mnogi i tako ne dopire do šire javnosti. Svjedoci smo ovih dana da mnoge javne ličnosti devalviraju neke najuzvišenije civilizacijske i demokratske tekovine i tako šalju negativan signal mladima o njihovoj perspektivi ovdje, a to nam govori da su baš te ličnosti na mjestima kojih nisu dostojne niti u intelektualnom, a niti u humano-etičkom smislu.

Na koju tezu biste voljeli debatovati u budućnosti?

Zemlja Bosna i Hercegovina je nepresušan izvor tema za debatu. Karakteristika je ljudi sa ovih prostora da i od onoga što je nedvosmisleno i predstavlja aksiom naprave debatu, da ne kažem raspravu. Tako mislim da će svaka tema koja i budućnosti bude predmetom debate na Debatologiji naći svoje mjesto i isprovocirati i mene da ostavim komentar na nju, jer i ja pripadam tom mentalitetu.

Može li debata doprinijeti razbijanju predrasuda?

Još jedno pitanje na koje sam već odgovorio. Svakako da može i da je to jedna od osnovnih funkcija debate, jer čovjek širi svoje vidike upoznajući se sa drugačijim mišljenjima i sagledavajući probleme iz različitih perspektiva. Uzročno-posljedična veza je ta da širi vidici smanjuju obim predrasuda.

Zašto baš “Praetor”?

Pretor (lat. praetor) je bila titula u vrijeme antičkog Rima u kojoj su bila objedinjena dva, uslovno tri kapaciteta: vojni i zakonodavni te dobrim dijelom sudski. Takva moć je vrlo lahko mogla prerasti u neku vrstu diktature pa i tiraniju, ali se to gotovo nikada nije dogodilo. To mnogo govori o kapacitetu ljudi koji su obavljali ovu funkciju, tj. o njihovoj samokontroli i kvalitetima koji su ih krasili. Moje težnje da izgrađujem takve kapacitete u sopstvenoj ličnosti su dobrim dijelom uticale na izbor ovog nadimka. Drugi, manje romantičan razlog, jeste to što je Cicero bio zauzet nadimak kada sam se prijavljivao na forum portala STUDOMAT.ba.

Imate li neki savjet za mlade ljude koji nisu sigurni da li da učestvuju u argumentovanim raspravama na Debatologiji?

U demokratskom društvu je odgovornost pojedinca za sve što se oko njega dešava velika i zato niko ne treba osjećati strah da svoje mišljenje kaže i argumentira ga. Društvena svijest je važnija i bolja od letargije i sljepoće slijeđenja korumpiranih ideala pa iskoristite svoju šansu da i vaše mišljenje neko uvaži ili ospori na način dostojan čovjeka, a ne na način kako to neki ljudi rade na raznim forumima diskreditacijom vašeg mišljenja na način koji ne priliči ljudskom biću.

(STUDOMAT.ba)


Sviđa ti se objava? Podijeli je sa prijateljima!

STUDOMAT
STUDOMAT je najveća internet zajednica studenata i mladih u regionu osnovana 2012. godine, namijenjena studentima i mladima u potrazi za informacijama o studiju i dodatnoj edukaciji, stipendijama, studentskim poslovima, smještaju i ostalim temama koje su interesantne studentima i mladima.