Moje iskustvo: Praksa u UniCredit banci

Preko ljeta sam željela raditi neki  konkretan posao, te sam se iz tog razloga prijavila na ljetnu praksu u UniCredit banci. UniCredit banka je objavila oglas pod  nazivom „Iskoristi priliku“. Sam naziv je nekako bio privlačan. Program je podrazumijevao plaćenu  ljetnu praksu u trajanju od tri mjeseca.

Postupak selekcije

Prije početka prakse bilo je potrebno zadovoljiti određene kriterije. Sam proces selekcije je za mene bio jako interesantan. Studenti čiji je CV bio dovoljno dobar su prošli u prvi krug selekcije, te je sljedeći korak bilo psihološko testiranje.

Psihološko testiranje, u suštini, obuhvata setove pitanja kojima se testira ličnost. Pitanja su kreirana u zavisnosti od odgovora koje želimo saznati. U mom slučaju, pitanja su bila u formi ponuđenih odgovora u obliku dijelova slike, od kojih je potrebno odabrati dio slike koji nedostaje. Naravno, pri davanju odgovora potrebno je slijediti određenu logiku.

Sljedeći korak selekcije bila je radionica u sklopu koje su studenti dobili zadatak da naprave kuću budućnosti, te da svoju ideju prezentuju. Studenti su bili podijeljeni u grupe i svaka grupa je imala svojih par minuta, unutra kojih su članovi mogli pokazati svoje prezentacijske i komunikacijske vještine. Osim toga, svi kandidati su davali intervju kroz koji je testiran engleski jezik te osobenosti kandidata.

Na kraju, studentima koji su odabrani za praktikante su dodijeljeni mentori i organizacijske jedinice. Moja organizacijska jedinica je bila poslovnica UniCredit banke u Kiseljaku, jer je upravo ona najbliža mom mjestu prebivališta.

Kroz praksu sam naučila mnogo toga. Prije svega, dobila sam priliku da već stečeno znanje nadogradim, te isto primijenim u praksi. Osim toga, upoznala sam divne ljude te stekla brojne vještine. Uvjerila sam se da teorija i praksa nisu isto, ali da ima poveznica. Smatram da teorija sama po sebi nije dovoljna, te zbog toga savjetujem svim mladim ljudima da se trude koliko god mogu da stečeno znanje primjene u praksi. Jedino na taj način postajemo svjesni zašto učimo baš to što učimo, bilo u školi, bilo na fakultetu.

Zanimljiv dio prakse je bilo to što sam bila uključena u rad s ljudima. Kroz to sam se nekako opustila, bilo mi je lakše stupiti u konverzaciju sa strancem i moje samopouzdanje je poraslo. Radeći neki posao postajete svjesni svoje vrijednosti, te da vi kao pojedinac možete doprinijeti mnogo čemu. Također, da se ne lažemo, osjećaj kada primite novac koji ste sami zaradili je neopisiv.

Na kraju bih dodala, da sve što naučimo nije suvišno i možda će nam nekad koristiti u životu. Možda i neće, ali bitno je da budemo spremni na sve. Kao što kažu „od viška, glava ne boli“, jer što više znamo, više vrijedimo.

(Sumeja Huseinović / STUDOMAT.ba)