Mladi fizičar Milan Vrućinić: Od izbjeglištva do doktorata na Cambridgeu

“Moramo izgraditi društvo u kojem će se vrednovati naporan rad i rezultati. To je presudno za povratak naše dijaspore i usporavanje odljeva mozgova.”

 Mladi fizičar Milan Vrućinić: Od izbjeglištva do doktorata na Cambridgeu

Od Lušci Palanke kod Sanskog Mosta do Londona. Od izbjeglištva do doktorata na Cambridgeu – tako je tekao životni put Milana Vrućinića (35), fizičara koji danas radi kao menadžer i konsultant za Accenture u Londonu, firmu koja se našla na listi 500 najprofitabilnjih u svijetu sa prihodom od 43,2 milijarde dolara u 2019. godini i 492.000 zaposlenih, opslužujući klijente u više od 120 zemalja, piše Faktor.

Znanje koje je stekao u Elektrotehničkoj školi u Prijedoru, ali i na Prirodno matematičkom fakultetu u Banjoj Luci bili su odlična startna pozicija za evropske univerzitete. Nakon mastera u Holandiji, uslijedio je doktorat na slavnom Cambridgeu.

Njegov je cilj doprinijeti transformaciji i pozitivnom utjecaju, zbog čega je svoju akademsku karijeru transformisao u korporativni svijet.

– Moramo izgraditi društvo u kojem će se vrednovati naporan rad i rezultati. To je presudno za povratak naše dijaspore i usporavanje odljeva mozgova. Moramo se promijeniti kao društvo, način na koji pristupamo ljudima, poslu, rezultatima i prihvaćanju različitosti, ističe Milan.

Koliko ste imali godina kada ste sa porodicom napustili rodni kraj, koliko se uopšte sjećate tog perioda?

 – Lušci Palanku smo morali napustiti 17. septembra 1995. godine, neposredno prije mog 10. rodjendana, tako da se jako dobro sjećam i tog dana, a i dana, sedmica i mjeseci neposredno nakon toga. To je nešto što se sasvim sigurno ne može zaboraviti, ali isto tako nije nešto što o čemu uvijek razmišljam, jer se trudim da se fokusiram na budućnost i da nešto naučim iz prošlosti, a ne da živim u njoj. Ne bi bilo loše kada bi i naše društvo u cjelini počelo više da radi na izgradnji budućnosti nego da i dalje živimo u prošlosti.

Završili ste PMF u Banjoj Luci, magistrirali u Holandiji, pa doktorirali na prestižnom Cambridgeu. Kako biste opisali svoj put i uspjeh, jer imati diplomu doktoranta sa jednog od najpriznatijih Univerziteta rijetkim pođe za rukom, a posebno je to teže za strance, koji se uvijek moraju više dokazivati?

 – Sasvim sigurno nije bilo lako, ali isto tako, pokazalo se, ni nemoguće. Pored visokog prosjeka ocjena na osnovnim i Master studijama pomoglo je i to što sam zaista bio dosta uključen u vannastavne aktivnosti u raznim NVO kao i učešće na međunarodnim studentskim naučnim konferencijama. Rad u Mreži mladih CIVITAS-a, zatim kao član izvršnog odbora Međunarodnog udruženja studenata fizike (IAPS), kao predsjednik Udruženja za međunarodnu razmjenu studenata IAESTE BiH i član izvršnog odbora međunarodnog IAESTE-a mi je donio iskustva, prenosne vještine i poznanstva koja samo studiranje ne može da donese i koje se cijene. Jako je bitno da svijet gledamo mnogo šire nego samo predmet naših studija. Naravno, teže je biti prepoznat negdje vani, pogotovo kada ste potpuno novi. Međutim, kada već dođete tamo ne mislim da je uvijek tačno da se stranci moraju više dokazivati, svi treba da radimo svoj posao najbolje što možemo a dobar rad i rezultati se prepoznaju i priznaju, bez obzira da li ste stranac ili ne.

Danas radite kao menadžer i konsultant za Accenture u Londonu. Kako izgleda Vaš radni dan, i koliko je bilo teško postati dio jedne od najuspješnijih firmi?

 – Proces apliciranja za posao u Accenture-u, kao i većini velikih međunarodnih kompanija, je jako dug i sastoji se iz nekoliko faza: sama online aplikacija, zatim online testovi i nekoliko faza intervjua. Za posao se aplicira otprilike 12 mjeseci unaprijed i proces traje oko 2-3 mjeseca. Tipičan dan je obično pun sastanaka: sa klijetima, sa mojim timom, radionice sa klijetima kada treba da bolje razumijemo situaciju ili nađemo zajednički prihvatljivo rješenje. Moji klijenti su većinom velike energetske kompanije i fokus mog dijela posla je kako da pomognemo kompanijama, zaposlenima kao i njihovim saradnicima da prihvate promjene koje dolaze: nove sisteme, nove procese, promjenu načina rada i slično, a sve sa ciljem da obavljaju posao efikasnije, sa boljim rezultatima, ali i da regulatorne agencije budu zadovoljne unapređenjima.

Šta je sve ove godine Vaša pokretačka snaga, ili inspiracija da istrajete u pozivu koji ste odabrali, i zašto baš fizika, kada i kako se rodila ljubav prema ovoj nauci?

– Moja snaga je uvijek bila želja da naučim više, da upoznam nove krajeve, ljude, da proširim svoje vidike. Sa fizikom je sve krenulo sa takmičenjima u osnovnoj i srednjoj školi, vidio sam da mi to nekako “leži“, uživao sam u tome i to me je onda odvelo i da studiram fiziku u Banjoj Luci i dalje do doktorata na Cambridgeu. Kod fizike mi se svidjelo to što može da pomogne da objasni pojave koje vidimo oko sebe ali isto tako da pomogne sa rješenjima za budućnost. Moj doktorat je bio vezan za istraživanja o novim materijalima za solarne ćelije, da se unaprijedi njihova efikasnost i dobije više mogućnosti za primjene, što je zaista važno sa aspekta zelene energije i klimatskih promjena. Iako više nisam u fizici i samim istraživanjima, i dalje sam na neki način vezan za slične teme, radeći sa vodećim svjetskim energetskim kompanijama i sa mogućnošću da vidim kako to što radim može da pomogne ne samo našim klijentima nego i društvu u cjelini.

Vaše iskustvo sigurno bi bilo korisno mlađim kolegama koje tek čeka put koji si ti prošao. Šta bi im savjetovao i kako im pomažeš da pronađu svoje mjesto na zvjezdanom nebu?

 – Vjerujte u sebe, radite u timu i budite uporni. Iako to možda zvuči kao izlizana fraza to je jako bitno, jer kod nas se često ne cijene oni koji uče, koji “iskaču” iz prosjeka, i nije lako istrajati u tome. Učite ne samo za ispite nego i za sebe, ne samo kroz školu/fakultete nego i kroz rad u zajednici, nevladinom sektoru, pomažući drugima. Nemojte se bojati neuspjeha – prvi put kada sam aplicirao na Cambridge za doktorat, odmah nakon osnovnih studija u Banjoj Luci, dobio sam mjesto ali ne i stipendiju, ali sam dobio stipendiju za Master na Univerzitetu Utreht i onda nakon toga otišao na Cambridge. Naučite nešto iz svakog neuspjeha, ustanite i nastavite bolje i više.

Ja sam uvijek spreman da podijelim svoja znanja i iskustva što sam dosta puna i činio kroz predavanja koja sam nekoliko puta držao na PMF-u, bio sam dio “podcasta” koji organizuje Fondacija budućnosti u BiH gdje sam svoju priču podijelio sa brojnim studentima, ali kao i za ples i za saradnju su potrebne dvije strane – potrebno je i da se iz BiH pokaže želja i pokrene nešto da lakše možemo da podijelimo naša iskustva. Nije bilo jednom da sam naišao na zatvorena vrata kada sam pokušao da podijelim neka svoja iskustva ili znanja. Mislim da generalno naši univerziteti i škole jako slabo, ili nikako, razvijaju alumni baze i aktivnosti, a ni diplomatska mreža se nije nešto pokazala u povezivanju naših mladih koji su u inostranstvu sa BiH. Treba da shvatimo da se može pomoći i bez povratka u BiH – nerealno je očekivati da se svi vrate kada i za one koji su u BiH nema dovoljno posla.

Koliko često svratite u domovinu i zbog čega Vam je posebna, uz sve svoje neposebnosti koje je koče u razvoju?

 – Obično kući dolazim za Božić i nekada na ljeto. Porodica mi je u BiH, kao i dosta prijatelja, tako da je to jedan od osnovnih razloga mog dolaska. Naravno, tu sam rođen i dosta toga me veže za BiH ali ono što je neosporno su prirodne ljepote BiH i ljepote različitosti. Moramo da se potrudimo da ih očuvamo i da se ponašamo domaćinski prema našim prirodnim bogatstvima – male hidroelektrane, neplanska sječa šuma, veliko zagađenje vazduha i sl. nisu put na bolje. Isto tako, treba da slavimo naše različitosti ali isto tako da shvatimo da imamo mnogo više onog zajedničkog nego onog što nas razdvaja. Pošto volim putovanja trudim se i da veliki dio svog odmora putujem i na druge destinacije širom svijeta.

Kakvi su Vam planovi za budućnost. Nastaviti raditi u velikim korporacijama, ili pokrenuti nešto svoje?

 – Zaista uživam u poslu kojim se bavim, bez obzira što su često jako dugi radni dani, jer mogu konstantno da stičem nova znanja, vještine, i postoji veoma jasna linija napretka u kompaniji i rezultati se prepoznaju i vrjednuju. Uživam kada vidim rezultate koje naši klijenti postižu uz našu pomoć, pogotovo što klijenti sa kojima radim rade na gradnji novih obnovljivih izvora energije i time doprinose cilju za nultu neto emisiju gasova u Ujedinjenom Kraljevstvu i širom svijeta. Za sada sam tu gdje jesam, ali ko zna šta je sledeće – ja sam uvijek spreman da naučim nešto novo i prihvatim nove izazove.