Opet smo u vrhu jedne svjetske liste. I ovaj put, ne po lijepom. Bosna i Hercegovina ima najveću stopu nezaposlenosti mladih u svijetu, podaci su američke Centralne obavještajne agencije.

Loša ekonomska slika, obrazovanje, zdravstvo, neodgovorna politika, razlozi su zbog kojih nerijetko put pod noge i odluče otići iz zemlje. Pitanje koje ostane iza njih je – koliko je njihova letargija tome doprinijela?

– Često se sam zapitam šta me drži ovdje, što sam još uvijek u BiH. Kad idu svi, idi i ti, ali valjda mi taj bosanski inat ne da. Ostajem ovdje, pokušaću da se borim, jer ipak je ovo moja zemlja, kaže Emir Tucaković.

Mladi – u Bosni i Hercegovini ozbiljan pojam. U medijima negativna stitistika, na graničnim prijelazima pečat – bez povratka. Da bi ostali, mladi trebaju nešto što se zove ekonomska održivost, kažu iz Omladinskog komunikativnog centra Banja Luka.

– Znači, njima je potrebno da imaju posao od kojeg će moći da plaćaju račune i kvalitetno da žive. Na osnovu toga će moći da riješe stambeno pitanje. Ono što je jako bitno, jeste generalni kvalitet života mladog čovjeka. To se odnosi i na obrazovanje, navodi Biljana Matijević iz OKC Banja Luka.

A obrazovanje trenutno ne može adekvatno odgovoriti na potrebe zasićenog tržišta. Mladi, u potrazi za kvalitetnijim, opet odlučuju za nepoznato. Samo rijetki, nakon što odu i iskuse, odluče da se vrate. Stefan je jedan od njih. Studira i radi u Sarajevu. Kaže da je borba u BiH zanimljivija.

– Stvarno nismo dotle stigli da te gađaju prilike za praksu, prilike za posao. Moraš sam da se boksaš, i nećemo svi uspjeti. Valjda je priroda stvari da dio mora i otići. Žao mi je, mislim da dosta ljudi ide, gubimo talenat gdje bi mogli da rastemo, poručuje Stefan Marinković.

Bosna i Hercegovina ima najveću stopu nezaposlenosti mladih ljudi u svijetu, podaci su američke Centralne obavještajne agencije (CIA). I zvanični podaci bh. institucija kažu da ih je više od 60%. Glavni krivac – politika, ali i mladi. Tahir iz Tuzle smatra da je ovdje u startu teže, jer mladi, obrazovani i društveno angažovani ljudi u BiH nisu dobrodošli.

– Ukoliko društvu u kojem živite, odrastate i sazrijevate, mislim da niste dobrodošli, jer ste potencaijalni preuzimač stolice u koju su neki davno zasjeli, navodi Tahir Žustra, student i aktivista iz Tuzle.

Jedino što u ovoj priči nedostaje jeste da mladi moraju imati više kolektivne energije, a potom i svijesti, da su oni ti koji trebaju odlučivati o svojoj, ali i budućnosti zemlje.

U prirodnom migracijskom procesu većina mladih ima jednu dilemu – da li privremeno ili trajno napustiti zemlju. Međutim, oni koji odluče ostati u BiH, nemaju dileme kod pitanja – da li trebaju čekati, ili sami stvoriti priliku.

(N1)