Za fakultete humanističkih i društvenih nauka više neće biti mjesta u školskom sistemu Japana. Tokom 2016. godine, svi univerziteti koji ne ispoštuju preporuku japanske vlade i zatvore ova odjeljenja, ostaće bez državnog finansiranja.


Ovakva odluka je dio ekonomske politike premijera Šinzo Abea koji kao primarnu ulogu univerziteta vidi obrazovanje kadrova za tržište rada. Iako ovakva odluka ne podrazumijeva automatsko ukidanje katedri društvenih nauka, uskraćivanje državnog finansiranja podiže visinu školarina i čini ove fakultete manje atraktivnima.

U narednih 20 godina, japanskih studenata će biti daleko manje nego danas što će dodatno zaoštriti trku među univerzitetima. Neoliberalna ideja da univerziteti treba da funkcionišu po tržišnom modelu, već je imala svoju premijeru u Velikoj Britaniji osamdesetih godina kada je Margaret Tačer centralizacijom odlučivanja željela od univerziteta da stvori rasadnike mladih preduzetnika, kako prenosi “Breakfast”.

Uzrok ovakvih politika je između ostalog pogrešno viđenje tržišta rada: pored specijalizovanih stručnjaka i tehnokrata sa isključivo praktičnim znanjima, poslodavcima su neophodni i zaposleni koji imaju razvijeno kritičko, apstraktno i kreativno mišljenje koje se stiče na fakultetima društvenih nauka. Pored toga, društvene nauke imaju ključnu ulogu u njegovanju kritičkog mišljenja unutar bilo kog društva, i svojim inovativnim istraživanjima doprinose razumijevanju i promišljanju kompleksnog svijeta koji nas okružuje i koji se rapidno mijenja.

Posljedice ovakvih politika loše su i poznate. Kina je posljednjih 30 godina favorizovala prirodne i tehničke nauke na uštrb društvenih, pravdajući se ograničenim resursima koji se usmjeravaju na profitabilne oblasti. Zbog ovakve politike, armije djece vrijedno treniraju kako bi položili maksimalno formalizovane testove i uspješno nastavili put kroz obrazovnu mašineriju. Autoritarni pristup obrazovanju stvorio je učenike sa najboljim rezultatima testova na svijetu na veliku štetu kreativnosti i inovativnih talenata.

Treba uzeti u obzir specifičnu kulturnu atmosferu i odnos prema obrazovanju koji Japan i Kina imaju u odnosu na ostatak svijeta. Ipak, u globalnoj ekonomiji čiji je Japan jedan od ključnih dijelova, ojačavanjem tehnokratije bez upliva kreativnosti i kritičkog osvrta, teško će zadržati liderske pozicije kada sve više kompanija napušta klasičnu hijerarhijsku strukturu upravljanja i traži od zaposlenih fleksibilnost i inovativnost.

Paradoks je da upravo lideri koji su studirali humanističke nauke, kao i Šinzo Abe, vode politike koje će ograničiti pristup ovim studijama koje proglašavaju neprofitabilnima.

(Dnevnevesti.rs)