Sretno žensko lice je prepoznalo 70 posto ispitanika, neiskreno je prepoznalo 53 posto ispitanika, a religiozni izraz lica 73 posto. Dobro raspoloženje niko nije prepoznao. Kod muškaraca su rezultati drugačiji, kod njih je postotak prepoznavanja sličan slučajnom odabiru, a izraz dobrog raspoloženja je prepoznalo 22 posto ispitanika.
Psiholozi će ovakve rezultate objasniti da su zbog naučenog ponašanja jer ljudski geni oblikuju mozak i ponašanje. Muškarci će se ponašati najčešće onako kako to odgovara njihovom izgledu. Ako će nekom muškarcu neko govoriti kako ima iskreno lice, on će se tako početi ponašati ili osoba za koju ćemo reći da je dobričina ili da je “duša od čovjeka”.
Žene su odgojene da ne moraju skrivati emocije i stoga su njihova lica izražajnija i emotivnija od muških i lakše se čitaju. Kada je u pitanju otkrivanje emocija kod drugih ljudi, oba spola su podjednako loša ili dobra u otkrivanju iskrenosti.
Muškarci ne vole pokazivati emocije pa kontroliraju izraz lica stoga ga je teže dešifrirati nego kod žena. Kod žena je najteže dešifrirati lice sklono flertu. Znamo svi za izraz “djela govore više od riječi” pa tako i kod čitanja lica, ljudi se radije vode neverbalnim nego verbalnim znakovima jer njih je puno teže glumiti.
Kada pokušamo otkriti da li je neka osoba iskrena ili ne, možemo pročitati iz neverbalnih znakova kao što su podizanje kažiprsta, podizanje obrva, kimanje glavom, izbjegavanje pogleda, približavanje tijelom.
Izraelski naučnici su zaključili da se izrazi lica i grimase prenose s koljena na koljeno. Pri usporedbi ljutih, sretnih i tužnih slika ispitanika s izrazima lica njihovih rođaka koji ne vide, zaključili su da su isti. Istraživanje je pokazalo da djeca s već tri mjeseca starosti mogu reagirati na druga lica.
(AKTA)
STUDOMAT.BA