Deset promašenih poruka Disneyjevih crtića

Independent je prenio listu s deset primjera katastrofalnih poruka iz Disneyjevih crtića koje nismo primijetili dok smo ih gledali kao djeca ili koje današnja djeca zasigurno nisu u stanju uočiti.


disney snjeguljica

1. “Knjiga o džungli” (1967.)

Advertisements

Priča Rudyarda Kiplinga može se protumačiti i kao metafora za britanski pogled na indijsko društvo, pri čemu Mowgli predstavlja Britanca, a životinje Indijce. Mowgli na kraju odlučuje ipak više ne živjeti sa životinjama, nego se pridružuje ljudima. Poruka je da se trebamo držati svojih, što u postkolonijalnoj Britaniji i s obzirom na priču, nosi specifični pečat.

2. “Kralj lavova” (1994.)

Lik Simbinog oca Mufase dobio je ime prema posljednjem kralju naroda Bagada, koji je stvarno postojao. Scarovo stvarno ime bilo je Taka, što na svahiliju znači “prljavština”. Tu je slaba tačka logike crtića jer je pitanje koliko je neko mogao ispasti neporemećen, ako su ga roditelji nazvali tako nečim.

3. “Čudesni grm” (1994.)

Izvorno se crtić zove “Secret of NIMH” i snažno je upozorenje dokle mogu dovesti medicinski pokusi. NIMH je inače skraćenica od “National Institute of Mental Health” (Nacionalni institut za mentalno zdravlje), a crtić uz to obiluje gadnim prikazima nasilja nad životinjama nad kojima se provode eksperimenti.

4. “Svi psi idu u raj” (1989.)

Riječ je o crtiću s otvorenom vjerskom lekcijom iz kršćanske tradicije o raju i paklu. Koliko god naslov sugeriše drugačije, pseći pakao ipak postoji. Lava, demoni, opšti užas mogu sugerisati samo da isto mora postojati i za ljude.

5. “Dobri dinosaur” (2015.)

Crtić govori o prijateljstvu dječaka, mladunčeta ljudi koji su na nižem evolucijskom nivou, s mladunčem dinosaura čiji su pripadnici vrste razvijeni do određenog tehnološkog nivoa. Zanimljiv detalj se očituje u tome što se dvojica sprijateljuju kad se najedu fermentiranog voća i potom omamljeni kao na drogama učvršćuju svoju vezu. Dakle, dovodi li rekreativno korištenje lakih droga do učvršćivanja prijateljstva?

6. “Alisa u svijetu čudesa” (1951.)

Advertisements

Teško je i danas naići na dijete koje nije čulo o priči u kojoj Alisa putuje niz zečju rupu. Jedenje nečega što čini da rastemo ili ispijanje nečega od čega se smanjujemo, halucinogeni efekt jednog i drugog prilično je očit. Uz to, kako drugačije objasniti mamurnu gusjenicu koja puši nekakvu nargilu? Ili psihodeličnu mačku? Ili ludog šeširdžiju?

7. “Mala sirena” (1989.)

Riječ je o priči koja bi nosila ozbiljnu poruku da nije čudnog kraja. Mala sirena prodaje dušu kako bi bila s onim koga voli, što je nerazumna odluka kako god se okrene. Ipak, ona biva spašena kad pogine vještica kojoj je prodala dušu, što znači da je prodaja duše, određena izdaja, ipak u redu ukoliko se pritom fizički likvidira zlo koje je dovelo do toga.

8. “Krš i lom” (2012.)

U svijetu video igara ispada da je sasvim svejedno jesi li junak ili zločinac tako dugo dok svi igraju svoje uloge. Ispada da je konformizam u redu, čak i kad ideš protiv vlastite prirode, te da neko ko je loš, može biti i dobar, iako je zapravo i dalje loš.

9. “Snjeguljica i sedam patuljaka” (1937.)

Bila je tako lijepa da šarmantni princ nije mogao odoljeti čim ju je ugledao, a da je odmah ne poljubi iako je bila mrtva. Ispada da je ljepota sve i važnija od svega ostalog.

10. “Zootopija” (2016.)

Crtić koji ismijava sve i svašta, spominje drogu od koje životinje postaju neobuzdani manijaci. Ali, ispostavlja se da samo dio životinja pod utjecajem droge postaje divlji, pa policija zaključuje da je dio životinja biološki predodređena da bude nasilna. Inferiornost jedne skupine u društvu u odnosu na drugu, a po biološkom ključu, vrlo je slično isključivim ideologijama o rasi.

(Express.hr)