U međuvremenu, reakcionari tvrde da nikada ranije nisu postojale nikakve značajnije crne civilizacije, što je krajnja laž!

Postojalo je nekoliko naprednih afričkih imperija i kraljevstava tokom istorije. Zanimljivo je da su neke ekstremne desnice koristile podatke o krvnoj grupi kako bi proglasile nordijsko porijeklo kralju Tutu i njegovoj braći.

Problem nastaje jer se DNK mumije ne može sekvencirati. Međutim, grupa međunarodnih istraživača, koristeći jedinstvene metode, prevazišla je i tu prepreku, pronašla je rješenje. Otkrili su da su drevni Egipćani bili blisko povezani s narodima Bliskog istoka, posebno iz Levanta. To je istočni Mediteran koji danas koji danas uključuje zemlje Turske, Iraka, Izraela, Jordana, Sirije i Libana. Mumije su bile iz novog kraljevstva i kasnije, kada je Egipat bio pod rimskom vladavinom.

Savremeni Egipćani dijele 8% svog genoma sa centralnim Afrikancima, mnogo više od drevnih. Priliv sub-saharskih gena nastao je tek u posljednjih 1500 godina. Ovo se može pripisati transsaharskoj robovskoj trgovini ili samo redovnoj trgovinskoj razmjeni između dva regiona. Poboljšana mobilnost na Nilu tokom ovog perioda povećala je trgovinu sa unutrašnjosti, tvrde istraživači.

Egipat je tokom razdoblja antike mnogo puta bio osvojen, od strane Aleksandra Velikog, Grka, Rimljana, Arapa i drugih. Istraživači su željeli da saznaju da li su ovi konstantni talasi okupatora izazivali velike genetske promjene u populaciji tokom vremena.

Istorijski gledano, postojao je problem pronalaženja netaknutih DNK iz drevnih egipatskih mumija. Vruća egipatska klima, visok nivo vlage u mnogim grobnicama i neke od hemikalija koje se koriste u tehnikama mumifikacije, doprinose degradaciji DNK i smatra se da je preživljavanje DNK u egipatskim mumijama malo vjerovatno.

Takođe se smatralo da čak iako se genetski materijal oporavi, postoji mogućnost da on nije pouzdan. Uprkos tome, istraživači su u mogućnosti da uvedu snažne tehnike sekvenciranja i verifikacije DNK i završe prve uspješne genomske testove na drevnim egipatskim mumijama.

Svaki od istraživača je došao iz Absuri el Meleka, arheološkog nalazišta koje se nalazi duž Nila, na 115 km južno od Kaira. U ovoj nekropoli nalaze se mumije koje prikazuju aspekte koji otkrivaju posvećenost kultu boga Ozirisa.

Prvo su uzeti mitohondrijalni genomi od 90 mumija. Na osnovu ovoga, istraživači su otkrili da mogu dobiti u cjelosti genome od samo tri mumije. Za ovo istraživanje naučnici su uzimali uzorke zuba, kostiju i mekih tkiva. Zubi i kosti sadržavaju najviše DNK. Oni su zaštićeni mekim tkivom koji je očuvan kroz proces balzamiranja.

Istraživači su ove uzorke vratili u laboratoriju u Njemačkoj. Počeli su sterilizacijom sobe. Nakon toga su uzorke stavili pod UV zračenje na sat vremena, da ih sterilišu. Odatle su uspjeli da izvrše sekvenciranje DNK.

Istraživači su takođe pristupili istorijskim i arheološkim podacima, kako bi svom otkriću dali neki kontekst. Željeli su da znaju kakve su promjene nastale tokom vremena. Kako bi saznali, upoređivali su genome mumija od 100 modernih Egipćana i 125 Etiopljana. Već 1300 godina vidi se potpuni genetski kontinuitet.

Najstarija mumija je bila iz Novog kraljevstva, 1388. godine prije Hrista, kada je Egipat bio na vrhu same moći i slave. Najmlađi je bio iz 426. godine, kada se zemljom vladalo iz Rima. Sposobnost sticanja genomskih podataka o Egipćanima je dramatično postignuće, koje otvara nove mogućnosti istraživanja.

No, postoji jedna prepreka. Prema izvještaju istraživača, svi genetički podaci su dobijeni sa jedne lokacije u srednjem Egiptu i možda nisu reprezentativni za cijeli Egipat. Oni smatraju da je u južnom Egiptu genetski sastav ljudi možda bio drugačiji, zbog bliže unutrašnjosti kontinenta.

Istraživači u budućnosti žele da odrede tačno kada su subsaharski geni prešli u egipatski genom i zašto. Oni takođe žele da znaju odakle su drevni Egipćani došli. Da bi to učinili moraće da identifikuju stariji DNK.

Koristeći sekvenciranje sa visokim protokom DNK i najstariju tehniku autentifikacije, istraživači su dokazali da mogu da pronađu pouzdanu DNK od mumija, uprkos nepodnošljivoj klimi i oštećenoj tehnici balzamiranja.

Dalje testiranje će vjerovatno doprinijeti znanju našeg razumijevanja drevnih Egipćana, a možda čak i onih sa drugih mjesta, pomažući da se popune praznine u ljudskom kolektivnom znanju.

(Sandra Janković / STUDOMAT.ba)

Prethodni članakTestirajte starost svoga mozga
Naredni članakNagradna igra: Ime sretnog dobitnika kursa po želji u Centru za poslovnu edukaciju

Imam 22 godine i studentica sam Filozofskog fakulteta u Banjoj Luci, smjer filozofija. Volim da čitam Dostojevskog, Nietzsche, Kanta… Volim i sport, a u slobodno vrijeme igram tenis. Interesuje me politika.