Prema istraživanjima, gotovo 80 posto studenata medicine proživljava ove tegobe.

“Sindrom studenta medicine” privremeno je stanje slično hipohondriji. Prema istraživanjima, gotovo 80 posto studenata medicine barem jedanput umisli da boluje od bolesti koju proučava.

Stanje je povezano sa strahom od obolijevanja sa tom bolešću. Neki autori su predložili da se stanje mora označavati kao nozofobija, a ne kao “hipohondrijaza”.

Drugim riječima rečeno, ova nomenklatura sugerira da je stanje povezano s trenutnom zaokupljenošću dotičnim simptomima, što dovodi do toga da student postane pretjerano svjestan različitih povremenih psiholoških i fizioloških disfunkcija.

Dakle ovo stanje pokazuje malu korelaciju sa psihopatologijom, već sa slučajnim faktorima vezanim za učenje i iskustvo.

Hodges (2004) je, pregledavajući literaturu, rekao da su se “prvi opisi sindroma studenata medicine pojavili 1960 -ih godina”. Možda je tada prvi put pomenuta pod tim nazivom, ali sama pojava je sama pojava zabilježena mnogo ranije. Naime, George Lincoln Walton (1908) je rekao:

 – Studenti se stalno konsultuju sa medicinskim instruktorima koji se plaše da imaju bolesti koje proučavaju. Saznanje da upala pluća izaziva bol na određenom mjestu dovodi do skretanja pažnje na to područje što uzrokuje osjećaj koji izaziva uzbunu. Samo poznavanje lokacije slijepog crijeva pretvara najbezazlenije osjećaje u tom području i simptome ozbiljne prijetnje.