Zašto ljudi viču?

“Ne vičem, ja tako pričam”, rečenica je koju smo milion puta čuli. Ali, zašto ljudi viču?

 Zašto ljudi viču?

Na ovo pitanje ima više odgovora. Za početak, veoma je rijetko naći osobu koja u životu nije povisila ton, a taj momenat može biti iz različitih razloga. Neki su opravdani, neki ne, ali svakako postoje alternative koje se mogu primijeniti kako bi povišen glas prešao u neki drugi vid odgovaranja na situaciju.

Ljutnja, stres i gubitak kontrole nad situacijom samo su neki od razloga zašto osoba povisi ton. Međutim, ne znači odmah da je ta osoba nužno loša.

Vikanje može biti naučen model iz porodice u kojoj je to bio svakodnevan način komunikacije. Neki nastavljaju na taj način da komuniciraju, dok neki podsvjesno blokiraju taj vid komunikacije, učeći sebe da ne reaguju. Ukoliko je ta druga varijanta u pitanju, vrlo često osoba koja duže vrijeme šuti, vrlo lako može da izgubi kontrolu, počne da viče, pa nerijetko da bude i agresivna, piše edukacija.rs.

Što se tiče vikanja, nije jednostavno balansirati. Dešava se da druga strana u kontinuitetu i intezivno pravi postupke koji nisu valjani, na koji još uvijek nije došla na bijes i ljutnju kao produkt.

U određenim kontekstima, vikanje nikako nije i ne može biti opravdano, pa ni kulturno ponašanje. Na radnom mjestu, recimo, veoma je neprimjereno vikati na kolege, podređene i nadređene. Isto tako, vikanje je apsolutno nepoželjno ponašanje budućih akademskih građana, tako da je na fakultetu ovakvo ponašanje neprihvatljivo.

Dešava se da na radnom mjestu ljutnja bude produkt lančane reakcije, kada je nadređeni vikao na menadžera, koji zatim viče na radnika. Razlozi mogu da budu ljutnja ili gubitak kontrole nad poslovnom situacijom. Ista scena moguća je na fakultetu, profesor viče na asistenta, asistent na predstavnika godine, predstavnik godine na svoje kolege, a uzrok može biti neka greška u prethodnoj komunikaciji koja je napravila određeni problem.

Na kraju, osoba može po prirodi da bude agresivna, pa da vikanje bude jedini način na koji ona vidi komunikacijski čin, iz bilo kog razloga i u bilo kom momentu. To je već verbalno maltretiranje na koje bi trebalo da se obrati posebna pažnja i da se o njoj zna, kako bi se riješila na primjeren način.

Ukoliko zaista imate posla sa osobom koja je agresivan tip, trebalo bi posebno da sačuvate pribranost.

Ako ste osoba koja često viče, zapitajte se koliko dugo osjećate rasterećenost kada se izvičete na nekoga. Sigurno taj osjećaj rasterećenosti traje vrlo kratko, a poslije nastupa osjećaj krivice. Imajte na umu, bilo da vičete ili sarađujete sa osobom koja viče na vas, da vikanje može da izazove neprijatan osjećaj, nelagodu, a nerijetko i osjećaj da niste bezbijedni.

Na kraju, ako prepoznajete bilo kakav vid psihičkog uznemiravanja, trebalo bi da to prijavite, ili da se posavjetujete sa stručnim licem u vezi sa situacijom kroz koju prolazite.