Uspješni Tuzlak profesor i inovator s dvodecenijskom adresom u Australiji Edhem (Eddie) Čustović, na svojojoj Facebook stranici objavio je podcat i interesantnu priču o Selmi Žilić iz Tuzle.
Upoznajte djevojku iz Bosne i Hercegovine koja koji radi u jednom od najefikasnijih i najvećih proizvodnih pogona u Evropi, proizvodeći baterije budućnosti.
Selma je odrasla u Tuzli, industrijskom gradu sa teškim zagađivačima, velikom elektranom, i hemijskom industrijom. Međutim, njena fascinacija prirodom bila je njen krajnji karijerni poziv. Godinama kasnije Selma će završiti u Švedskoj, radeći u Northvolt, razvijajući i proizvodeći inovativnu tehnologiju zelenih litijum-jonskih baterija.
– Imam prelijepo sjećanje na djetinjstvo prije rata. Imala sam grupu sa kojom sam se družila, a nju su većinski činili dječaci, jer nije bilo mnogo djevojčica. Često smo išli u obližnju šumu i tu provodili mnogo vremena, a zanimljivo je da se moja ljubav prema prirodi javila još tada, kad sam bila dijete. Od malena me priroda zanimala i stalno sam se pitala kako nesto nastaje, funkcioniše, a mama mi je kupovala razne knjige i atlase koje sam čitala. Također imala sam fenomenalnu učiteljicu od 1. do 4. razreda i ona je imala mnogo uticaja na mene, kaže Selma.
Selma i njene kolege iz Northvolta su u misiji da uspostave snabdijevanje održivim baterijama u Evropi sa 80% manjim ugljičnim otiskom i omoguće budućnost energije, piše Tuzlanski.ba.
S obzirom da Northvolt gradi jedan od najvećih evropskih proizvodnih industrijskih kompleksa, koji se napaja lokalnom hidroelektranom na sjeveru Švedske (preko 500.000 kvadratnih metara), budućnost zelene proizvodnje izgleda vrlo obećavajuće.
– Uvijek sam znala da ću raditi nešto izvan moje države, da ću otići iz nje i istraživati svijet. Sjećam se kad sam diplomirala i bila ljuta, jer nisam imala posao. Stalno sam slala prijave, a dobijala odbijenice. Roditelji su me podržali da odem. Tata je u novinama vidio oglas za posao na kruzeru i pokazao mi, a ja sam aplicirala za posao te su me pozvali da radim 9 mjeseci. Otišla sam sa namjerom da zaradim novac za master, prisjeća se Selma.
Po povratku u domovinu, dobila je stipendiju češke vlade za magisterij iz biohemije na Univerzitetu Palackeho u Olomoucu. Nakon diplomiranja, vratila se u domovinu radeći kao asistent na Univerzitetu u Tuzli, sa studentima farmacije, tehnologije i drugih prirodnih nauka.
Frustrirana nedostatkom mogućnosti karijernog napretka u Tuzli, 2011. godine putuje za Afganistan radeći za DynCorp International, američkim privatnim vojnim izvođačem kako bi uštedjela novac za za doktorske studije. Ali kao i sve u životu, naši planovi se često poremete, nekad na bolje, nekad nagore.
– Radila sam na Univerzitetu u Tuzli kao asistent, ali sam tražila neku drugu priliku. Trebala mi je veća plata s obzirom da sam štedila novac za doktorat. Prijateljica mi je rekla da se zaposlila u DynCorp kompaniji u inostranstvu. Istražila sam i vidjela da imaju neke radne pozicije koje mogu raditi te sam apliciala za posao. Pozvali su me isti dan na intervju i zaposlili te sam tu radila 3 i pol godine. Bila sam u Kandaharu i nisam izlazila dalje od baze, osim u poslovne svrhe. Imali smo mnogo restkricija, ali je bilo zanimljivo, jer smo imali veliku balkansku grupu i skupa smo roštiljali, slavili praznike, slušali muziku, pravili partije i slično. Zaista lijepo iskustvo, objašnjava uspješna tuzlanka.
Kaže da joj se život u Švedskoj sviđa te da se osjeća kao u drugoj dimenziji.
– Kada sam se više upoznala sa šveđanima jako su mi se svidjeli. Prestali su biti hladni i distancirani. Oni ne obraćaju pažnju na nebitne stvari kao što to rade naši ljudi, jako su jednostavni i vode takav život. Sam sistem, prava ljudi, plate i godišnji odmori su zaista nevjerovatni, kaže Selma.