UNMO: Predsjednik Unije studenata: “Studentima bih poručio da se malo više potrude”

Nakon što je Alen Jaganjac podnio ostavku, odlukom Predsjedništva Unije studenata Univerziteta “Džemal Bijedić“ u Mostaru izabran je novi v.d. predsjednika Haris Šabanović, koji će ulogu predsjednika obnašati do kraja akademske godine.

Haris Šabanović, Predsjednik Unije studenata Univerziteta “Džemal Bijedić” u Mostaru; Foto: Pogled.ba

Ovaj dvadesettrogodišnji Mostarac trenutno je na trećoj godini Ekonomskog fakulteta Univerziteta “Džemal Bijedić”, dojučerašnji predsjednik Asocijacije studenata Ekonomskog fakulteta i koordinator za rad Info servisa za mlade.  Kako je postao predsjednik Unije studenata, koji su njegovi planovi, kao i nešto više o samoj Uniji, Šabanović je otkrio u razgovoru za internet portal pogled.ba koji prenosimo u cjelosti.

Što Vas je potaknulo da se kandidirate za predsjednika Unije studenata?

Vjerujte, da mi je netko prije pola godine pričao ovakav scenarij, ni sam mu ne bih povjerovao. Al’ eto, neke se stvari jednostavno poklope, i onda si odjednom tu gdje jesi. Mislim da s dosta uloženog rada i truda, od čega ne bježim, možemo nastaviti s dobrim radom koji je kolega Alen Jaganjac radio kao predsjednik. Bio sam dio tog cijelog tima u ovom razdoblju, kao i koordinator za rad Info servisa za mlade, stekao sam tako i određeno iskustvo, a sada je na meni da dam svoj maksimum i kao predsjednik Unije studenata.

Tko čini Uniju, koji su Vam glavni ciljevi?

Uniju čini poprilično širok krug ljudi, izravno ili neizravno. Statutarno, Uniju čine Skupština, Nadzorni odbor te Predsjedništvo kao izvršno tijelo. Međutim, i ljudi koji nisu dijelom niti jednog od ovih tijela Unije studenata redovito su uključeni u rad, kroz razne sekcije i događaje za koje se Unija studenata trudi da budu onako narodno rečeno “za svakog ponešto”. Glavni ciljevi Unije studenata su očuvanje i unaprjeđenje studentskog standarda, organiziranje studentskih putovanja, događaja, i ono najvažnije borba za studentska prava.

Kako ste zadovoljni dosadašnjim radom Unije studenata?

Moje osobno mišljenje je da je Unija studenata doživjela pravu renesansu u posljednjih godinu i pol dana s Alenom Jaganjcem kao predsjednikom. Kao što sam već rekao, prostora za napredak uvijek ima, i to je onaj dio koji je sada pred nama, ali dosad urađenim sam jako zadovoljan, o čemu i sami rezultati rada govore.

Možete li nam reći nešto više o aktivnostima Unije studenata?

Na jednom od sastanaka studentskih predstavnika u BiH održanom prošle godine, Uniju studenata je predstavljao moj kolega Semir Hatić koji je imao zadatak na tom sastanku, kao i kolege iz drugih organizacija, iznijeti izvješće o radu i aktivnostima Unije studenata. Dojmovi ostalih su bili fantastični, čak su nas pojedini kasnije i kontaktirali da nam čestitaju na radu. Sada je na nama da nastavimo s nadogradnjom aktivnosti, kao i proširenjem djelokruga rada. Ono što je planirano za iduće razdoblje kao ključni ciljevi jesu prvo funkcionalna udruženja studenata koje su osnova za kvalitetnu Uniju studenata. Također, u završnoj fazi su projekti studentskog pravobranitelja te studentskog sportsko-rekreacijskog društva. Ostale aktivnosti na kojim ćemo ustrajati će biti aktivnosti koje su se u proteklom razdoblju pokazale kvalitetnima, tj. one za koje su studenti imali najviše sluha i interesa.

Je li potrebno poboljšati suradnju između Unije studenata i Studentskog zbora?

To uopće nije upitno. Ja se još uhodavam na ovoj “novoj” dužnosti, kao prvo imam neki rok dokada moram formirati Skupštinu i Predsjedništvo te sam dosta limitiran s već postavljenim obvezama, pa ne bih ovako da pozivam predstavnike Studentskog zbora na neki sastanak, nego će to biti onako službeno u idućem razdoblju. Taj vid suradnje je sigurno nešto na čemu ćemo i mi kao Unija, a i Studentski zbor morati poraditi. Doduše, već je u realizaciji i neka debatna emisija koju organizira ATV Banja Luka, a u kojoj će sudionici biti Unija studenata te Studentski zbor.

Kako ste zadovoljni uvjetima studiranja na Univerzitetu, ima li mjesta za napredak?

Prostor za napredak postoji uvijek i svugdje, tako naravno i na Univerzitetu „Džemal Bijedić“. Međutim, neosporan je i napredak koji se događa na Univerzitetu od otvaranja novih studijskih programa, master studija, a na nekim fakultetima su u planu i doktorski studiji. Također, gotovo svi fakulteti imaju nove i moderno opremljene zgrade, instituti na nekim fakultetima su uvelike zaživjeli, proces integracije Univerziteta ide nekim svojim tijekom itd. Bez obzira na sve ovo, postoji jako puno prostora za napredak, kao i uvijek, ali s obzirom na sve poteškoće koje se nameću Univerzitetu, treba imati i više razumijevanja oko cjelokupnog procesa.

Nudi li Mostar sve ono što je potrebno studentima, kako Vam se čini studentski život u Mostaru?

Ono što je karakteristično za ljude u ovom gradu jeste da nama uvijek nešto fali, i onda kada ne fali,  nađemo neki način da budemo nezadovoljni. Što se tiče studentskog života u Mostaru, nedostaje ponešto, prema mom osobnom mišljenju, to je infrastruktura koja bi se naročito odnosila na neuvjetne javne studentske domove, ako se one stare ruševne barake tako uopće mogu i nazvati. Generalno, uvijek postavljamo ovo pitanje što Mostar može ponuditi nama, što Bosna i Hercegovina može ponuditi nama, a to se neće pretjerano promijeniti dok ne promijenimo perspektivu pa sami sebe zapitamo što to mi možemo uraditi za Mostar i Bosnu i Hercegovinu, i tek tada ćemo moći vidjeti rezultate. Ovo stanje koje sada imamo u Mostaru je najbolji pokazatelj našeg odnosa prema istom.

Za kraj našeg razgovora, imate li neku poruku za sve studente grada Mostara?

Studentima bih poručio da se malo više potrude da se bolje upoznaju sa situacijom oko sebe, da ne dopuštaju da im se nameće bilo što, bilo da su u pitanju studentska ili bilo koja druga pitanja. Ono što studentima također nedostaje jeste i malo više brige i pozornosti kada je njihovo studiranje konkretno u pitanju. Studenti moraju djelovati i reagirati proaktivno, prepoznati problem navrijeme i taj isti rješavati navrijeme. Ovako, ako se uopće i krene u bilo kakav pokušaj rješavanja problema, sve je to retroaktivno i uglavnom bezuspješno jer problem nije na vrijeme prepoznat. Kvalitetno obrazovanje je ključno da bi stvari krenule nabolje, da se riješimo ove izmišljene represije, a to možemo samo ako se pošteno potrudimo kao cjelina i formiramo kvalitetne ljude i karaktere koji misle i odlučuju svojom glavom.

(Pogled.ba)